Civilizacija nam je, istina, donijela neke pristojne običaje, pa su i na Sanaderovu svečanom ispraćaju narikače u suzama ljubile lakirani lijes i očajno zapomagale: Kuku, Ivo, jabuko naša, šta ćemo jadni bez tebe, ali bila je to tek prazna forma, lažljiva predstava, nikoga uistinu više nije bilo briga ni za njega ni za njegovu tobože neprocjenjivu političku ostavštinu i čekao se samo zgodan trenutak da se, jedan po jedan, bezdušno smaknu njegovi štićenici, sve one nadmene neznalice iz uprava javnih poduzeća, koje su se u kadrovske stanove u glavnom gradu uselile s preporukom solinskog župnika.