Zanemarivši par centimetara lelujavog špeka integriranog u kožu trbuha i donjeg dijela leđa pri čemu se kod pregiba stvaraju usjeci u koži, što već mjesecima ozbiljno narušava moju inače dobru figuru, najedoh se, evo maloprije, jake hrane domaće kobasice s kruhom, sir, pa i majoneza, đavajojdušuodnija, malo češnjaka za aromu... puno kruha... još malo nadorežem svega, red kruha, red kobase... pa pečene paprike, iz konzerve, ofkors... i ova domaća kobasa je iz Metroa, nego kako, moje veze sa selom u trajnom su prekidu, unatoč opancima u prvom porijeklu (al se to veli kolino aaa?)... ne poznam nikoga tko bi mi nabavio domaću hranu... izuzev maslinovog ulja... pa onda vino, neki traminac, metrojski, evo druga čaša već... i spava mi se, tijelo traži svoje (vino čini svoje)...