18.12.2005. tu smo se nasli? east of the sun and west of the moon, zhongguo, sredisnja zemlja, to sve oko nas? svakodnevno me gledaju dva velika zuta okna i ja disem kroz njih. naizmjenicno se dizu i padaju, bacaju neko ludo svjetlo u ovu pukotinu koja bubri. kina je to. paketirana zemlja, stvarni je zivot na skrivenoj strani tepiha, onoj s cvoricima. uslovljena orbita naroda, matica, radnici, ratnici. i gdje zaboga nestaje svo lisce hangzhoua? drobe li i njega, pakirajuci ga u duginu haljinu, jase li repaticu primamljivo dizajniranih vrecica u vrecicama koje su u vrecicama iz vrecica.. gotovo je, govorimo to svaki dan, kina je otkrila disco.. ha ha, a ja sam otkrila koliko je umirujuca sigurnost promjene, tako poznata nemoc glasanja sada je nekako smirena, pomirena, razlozna. za sada samo gledam u ta rasplesana slova,... oci mi u oci daje, uskace u mene u vodoskocima, brlja kistom po svemu sto me veze. cudim se svakodnevno, a na obalama hangzhoua vrbe rascesljane burom. danas se zovem haiku. kako i ne bi, u posljednjih mjesec dana posjetila sam toliko svetih i recikliranjem spasenih taoistickih, budistickih, konfucijanistickih, komunistickih i inih mjesta, templova i skrovitih vrtova za meditaciju da me jednostavna setnja disco gradom uravnotezuje. nekako me vraca u tijelo. " helo, ar ju a forinr, w kam tu cajna " cujem oko sebe. a onda se i ja odvazim koji put pa procrvljim teti u ducanu, na svom cisto-primorsko-kineskom narjecju, poznatom samo malobrojnima: " dzongnanhai, sese.. " s druge strane upitnik, pa ja hrabro probam ponovno, ali sada u drugom duru - njoj u ocima dva upitnika, onda ja malo tise to isto, mozda to tako treba - ona nista, ne trza, pa zapjevusim par puta, pocnem iz a, pa iz b, pa zakrenem prema fisu, a onda gospodjici dopizdi pa mi na tecnom engleskom javi: " Sorry, I dont speak English. " huh, kuda ide ova kina? jel ju mozda vec vidite sa svojih prozora? sigurno je tamo vani, bacite pogled, vidjet cete vatromet negdje na velim vratima. e ljudi, gotovo je, jer mile voli disco...