Preuzvišenost gosp. ban, odjeven u bogatu svečanu narodnu odoru, najbližemu bilježniku omašno zapečaćeno pismo koje se otvorilo naoči sviju sakupljenih, pa bilježnik pročita jasnim i zvučnim glasom na kraju isprave riječi: " Dano u našem kraljevskom glavnom i prijestolnom gradu Budimu dana itd. ", te kad opet pročita previšnje ime, sabornica se nanovo potrese od zanosnih usklika - a Njegova Preuzvišenost, primiv natrag previšnji reskript, pokrije glavu kalpakom, sjedne na stolicu pod prijestolnim baldakinom i uzme nešto drhtavim glasom pred frakovima i crnim kaputima sakupljenim u dvorani čitati: " Časni, poštovani, poglaviti i velemožni, velemožni i ugledni, mudri i obzirni, uvijek ljubljeni vjerni naši " U taj se tren otvore vrata saborske dvorane, i u sabornicu uniđu tri starca - sva trojica u svečanim narodnim odorama, doista nešto iznošenim i poblijedjelim, zlatom izvezenim; - sva su trojica imali goleme sablje demeškinje, a u ruci im samur-kapa s dugim orlovim perom.