Kada iz svjetla uđeš u mrak, samo mrak i vidiš.Onda se u mraku nešto počne micati i vidiš tijela.I sobe.I tijela kako kroz sobe prolaze.Došla su mi sjećanja iz nekog prošlog života, trenutak ili dva, dovoljno da posrnem.Ja želim.Ludo i nimalo promišljeno, ali s namjerom.Zadovoljiti želju.Ali, ne popuštam odjednom, igram se.Sram? Možda bi mi trebalo malo toga.Stajale su nedaleko od mene.Prvog trenutka nisam primijećivala ili mi nije bilo stalo, ali onda su se svjetla pomakla i dodir koji bi muškarcu promakao kao značajan, ženi poput mene isključio je svijet.Niža je stajala ispred mene, okrenuta leđima.Zamišljala sam kako izgleda sprijeda, lice nije bilo važno.Viša je imala čudan ukus za oblačenje.Ili se to sada zove stil.Dotakla ju je dlanom ispod kose.Protrljala kožu između uha i vrata i onda pomirišala.Svjetla su se prebrzo mijenjala, neki su trenuci zauvijek izgubljeni.Namijenila sam im uloge u svojem filmu, ostala su tijela postala scena.Primakla sam ih bliže, miješanjem uvijek nastaju mirisi koji provociraju.Dale su mi da s njima radim što hoću.Ispreplela sam im ruke i prste uplela u kosu, primakla usne licu i vrškom jezika jedne istraživala onu drugu.Izazivale su me, bile su tako podatne.Žena je uvijek ranjivija u društvu druge žene.Jer samoj sebi želi dokazati da je drugačija od iste.Na izbor su im bile sve razlike, ništa nisam uskraćivala, jedna je ljubila sočno, druga je uvukla prst ispod majice.A na kost od rebra.Nije bila nježna, ali nije bilo uzmaka.Trag na koži izazvao je nuđenje u jedinom pokretu.Nešto poput poraza.Ne volim gledati gubitnike.Okrenula sam se i potražila nova tijela u novim sobama.Nije joj trebalo dugo da dođe za mnom.Čekala je da se okrenem i ispružila šaku ispred sebe.Ponekad ja nisam ja, ali tada sam prihvatila šaku.Prošla istovremeno svojom preko njezine lijeve i pomirišala joj dlan.Da, to je ona koju želim.Papirić iz šake još je u kaputu.