I u toj smrti s Kristom uskrsnulim on je pobijedio.

Ali, za njih je nedjelja ipak u prvom redu povezana s Gospodnjim uskrsnućem, s uskrsnulim Kristom s kojim će sve uskrsnuti, štoviše, već je uskrsnulo.

Zato se i u tom sakramentu podjeljuje milost ozdravljenja ili milost strpljivog nošenja križa u povezanosti s Kristom raspetim i uskrsnulim.

Prvi kršćani su se od apostolskih vremena redovito okupljali u dan Gospodnji na sastanak s Kristom uskrsnulim.

Z ajednica Kristovih vjernika živi od susreta i zajedništva s Gospodinom, raspetim i uskrsnulim.

Zato se danas pravoslavni i dalje trude u držanju Velikog posta, u nadi preobražaja i oboženja s Uskrsnulim Hristom.

Međutim, upravo u tom poslu dogodio mu se susret s Kristom uskrsnulim i to na čudesan način, kako to on sam opisuje.

U nedostatku odgovarajuće ljudske riječi, u ovom tragičnom trenutku nam ne preostaje drugo nego posegnuti za Božjom riječi, Riječi koja je tijelom postala, Isusom Kristom našim uskrsnulim Gospodinom.

No svem mu to služi da priopći radikalno nov sadržaj: odlučan i konačan Božji zahvat u povijesti ostvario se s Isusom iz Nazareta, umrlim i uskrsnulim, Gospodinom povijesti, živim u svojoj Crkvi na putu prema konačnome ispunjenju.«

On nije samo povijesna osoba koja ja prije puna dva tisućljeća kraći životni vijek proživjela na zemlji, vec je svojim uskrsnulim i preobraženim tijelom prisutan među nama svaki put kad se mi međusobno ljubimo poput braće, kad dijelimo nadu i čežnju, nevolje i patnju, uspone i padove.

To nazivamo milost. 81. Prema Bibliji, Isusovi su učenici kroz 40 dana na poseban način doživljavali iskustvo susreta s Uskrsnulim.

S uskrsnulim Gospodinom svjedočanstvo i mjera Božje ljubavi pretače se u naš kršćanski poziv, štoviše u nalog da ga nasljedujemo, kad nam on sâm zapovijeda: Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio.

Samo tako će se i nama naš Izlazak, kao i apostolima njihov, moći pretvori u ponovni susret s Kristom Uskrsnulim i Proslavljenim, s Kristom preobraženim.

Riječ je o tome da se s vjernicima koje se odvoji od mise, od susreta s uskrsnulim Gospodinom i njegovom logikom, od okrepe koju pruža euharistijska gozba i zajedništvo braće i sestara u vjeri, lakše manipulira.

Apostoli stigavši do posljednjeg dana blizine s Isusom i unatoč susljednim ukazanjima, skupnim ili pojedinačnim, od Uskrsnuća dalje, koja su sva bila sama ljubav, nikada više nisu izgubili one suzdržljivosti pune poštovanja koja je bila značajka njihovih susreta s Uskrsnulim Isusom.

Iako stvarnost uskrsnuća jednom započeta traje neprestano, nedjelja je dan kada Isusovi učenici intenzivnije, zgusnutije proživljavaju njegovu pobjedu kao i svoju povezanost s njim živim i uskrsnulim.

Zato rado pođimo na korizmeno hodočašće u katedralu sv. Vida i molimo da nas taj sveti kršćanski mučenik i naš nebeski zaštitnik pred raspetim i uskrsnulim Gospodinom zagovara u našim potrebama.

Susret sa uskrsnulim Hristom, susret s Nebeskim i Carstvom Božjim podrazumijeva pripremu cijelog čovjekova bića kako na planu tjelesnog, tako na planu duševnog, a posebno na planu duhovnog.

Iz tog sjećanja na prošlost, koje u vjeri treba biti prožeto zahvalnošću da bi, u skladu s psalmom, bilo predano budućem koljenu da u Boga ufanje svoje stave i ne zaborave djela Božjih, može se dogoditi i nama susret s Uskrsnulim koji će u naš strah unijeti hrabrost, u našu nevjeru vjeru, u beznađe nadu, u mržnju ljubav i potaknuti nas da prekoračimo granice Obećane zemlje, da se vratimo iz Emausa u Jeruzalem i tamo susretnemo braću i sestre, da bismo svi zajedno, s osmjehom na licu tijekom cijele godine bez obzira na nacionalne, vjerske, političke i bilo kakve druge razlike, mogli konačno iza sebe ostaviti izopačeni poganski život koji je doveo do stravičnih zločina i mržnje i, zagledani u Kristov primjer, početi graditi bolju budućnost živeći, kako nas i poziva drugo čitanje, sa svom poniznošću i blagošću, sa strpljivošću dostojno poziva kojim (smo) pozvani, (podnoseći) jedni druge u ljubavi (i trudeći se) sačuvati jedinstvo Duha svezom mira.

Kršćanska nada u uskrsnuće posve je određena susretima s uskrsnulim Kristom.

Tako da Koncil u Marijinu uznesenju promatra puninu ontološke i moralne suobličenosti slavne Marije Djevice s Kristom uskrsnulim.

Iako za Gospodina dani nisu važni, jer svaki dan na svoj specifičan način treba biti Bogu posvećen, za nas kršćane nedjelja ima iznimnu važnost i vrijednost i zbog činjenice da se Crkva u tom danu susretala s Kristom uskrsnulim.

Od ' smeća ' do ' cvijeća ' s Uskrsnulim

Potrebno je stoga izići i na te duhovne izbore i dati svoj glas Bogu koji nam se objavio u Isusu Kristu, kako bismo s njegovom pomoći mogli promijeniti na bolje svoj sadašnji život i postati dostojnima onog vječnog s Kristom uskrsnulim.

Uskrs je Uskrs samo ako nam se dogodi susret s raspetim, pokopanim i uskrsnulim Gospodinom u zajedništvu njegove Crkve, iz čega izlazimo, poput sv. Pavla, kao novi ljudi s novom vjerom i nadom. ", rekao je čestitajući Uskrs vjernicima i ljudima dobre volje.

Mnogi kršćani nažalost žive kako kaže sv. Pavao kao neprijatelji križa Kristova, a trebali bismo, snagom krštenja koje smo primili i u kojemu smo postali sinovi i kćeri u Sinu, već sada dozvoliti da se u nama događa ono što će se u budućnosti dogoditi u punini, kad će ova naša bijedna tijela biti preobražena i suobličena Kristovom slavnom tijelu, onom tijelu koje je Petar vidio na brdu preobraženja i pred kojim je s oduševljenjem uskliknuo: Učitelju, dobro nam je ovdje biti, onom tijelu koje ćemo ponovo susresti u susretu s Kristom uskrsnulim i proslavljenim.

Ono što je ranije bila nepremostiva prepreka, da prihvate Isusovu patnju kao čin spašavanja, jer je bio znak prividnog Isusova neuspjeha, nakon susreta s Uskrsnulim postaje dokaz pobjedničke ljubavi.

Velika Gospa je blagdan kad se s ponosom sjećamo dogme naše vjere: da je Marija dušom i tijelom po završetku svoga zemaljskog života uznesena u slavu neba u društvo sa svojim uskrsnulim Sinom Isusom.

Egipatska mitologija može se, poput grčke, podijeliti na kozmogenezu, ili " doba bogova ", koje obuhvaća vrijeme od stvaranja svijeta do smrti mitskog vladara-boga Ozirisa i na antropogenezu, ili " doba ljudi ", što započinje od začeća Ozirisove žene Izide s već mrtvim (uskrsnulim) Ozirisom i rođenja Horusa - božanstva koje se utjelovljuje u prototip vladara Egipta.

Da dvojica učenika nisu na svom putu prihvatili društvo neznanca, da su odbili slušati ga i s njime razgovarati te da ga na kraju puta nisu k sebi pozvali, ostali bi uskraćeni za divno iskustvo susreta s uskrsnulim Isusom za vrijeme večere u svome domu, što je radikalno promijenilo njihove živote.