Sex je samo jedna karika u lancu, tako da nije po meni najbitniji za psihicki zivot, osim ako se neprestano ne misli na to, a nemas se cime zadovoljiti.Kako to objasnjavam pa evo recimo monasi koji se ne smeju zeniti vec zive u manastirima i veruju u Boga i ceo svoj tok misli su usmerili Bogu i svom prezivljavanju.Ili ima toliko normalnih zena i muskaraca koji su do duboke starosti ostali sami, a psihicki stabilni, ukljucujuci ili ne sexualnu aktivnost u mladosti.Tako da je to karika koja moze, a ne mora biti toliko bitna.Ona postaje bitna pod velikim uticajem hormona u mladosti, tj. adolescenciji i uticajem okoline (drugova, drugarica koji su vec sexualno aktivni pa se time hvale, TV-om...)