Sjedio sam, baš kao i sada, pokraj usnulog stada i održavao vatru.

Gospođa Vinka se odrješito okrene od prozora i vrati ka krevetu, oprezno legne pored usnulog supruga.

Sa visina povukao se... sitan val Tek nemiran drhtaj usnulog beskraja Odveo natrag sve oblake i oluje veličinu spremio pod pučine ravne

Gleda ga pažljivo i mačjim koracima prilazi ormaru, penje se tiho na stolicu, pa u Dinov kofer, koji se nalazi na ormaru, ubacuje pištolj i tiho spušta poklopac, pa se u silnom zamahu, koji priča o želji i olakšanju, a najviše o trijumfu, jer učinila je to, uspjela je, baca na usnulog Dina.

Kotrljam riječi Jednu po jednu do tišine Kojom hvatamo osmijeh U mrežu za leptire Nevidljivim se rukama milujemo Tražimo u česticama sparnog zraka Kako bi se darivali svježinom Preneš me zvukom saksofona Ja ti trubom vratim Sve natrag do tišine Uhvaćene u mrežu za leptire Puštamo da ostari dan Novom se borom okiti I tada zatvaramo oči Prepušteni čežnji Presretni u prepoznatom trenutku Promatramo jedan drugog Preko dimnjaka usnulog grada.

O tome naravno neka prosude sami čitatelji, potencijalni pacijenti dugo vremena usnulog boga ozdravljenja Asklepija.

Čovjekovi snovi, ta iskrivljena i nepovezana parada neusklađenog usnulog uma, predstavljaju odličan dokaz Ispravljačevog neuspjeha pri usklađenju i povezivanju različitih komponenti čovjekovog uma.

a.. tlo nam je puno nevine krvi koja vapi za pravdom b.. osobito nevinih branitelja koje trebamo moliti za oprost (ne za njih jer su nevine žrtve kod BOGA) c.. često osjećamo teret svoga nasljeđe, u GOSPODINU usnulog d.. kao narod nosimo nekoliko strašnih grijeha: nemamo odanosti, ljubavi jednih prema drugima, zajedništva, povjerenja, dok nam ne manjka: izdaje, ljubomore, jala, ogovaranja, samodopadljivosti, samodostatnosti, umišljenosti, genijalnosti, površnosti, psovke, proklinjanja, bluda, pobačaja, laži, pljuvanja jednih po drugima, bijede, (zbog toga i puni želje za brzim bogaćenjem), raznih kompleksa...

.. nisi me zagrlio noćas osmijeh podario nisi spavao ti si, ne, nisam htjela da te budim niti usnulog da ljubim pustila sam samo tako da u zagrljaju snova budeš i dišeš polako, ritam tvoj sam uhvatila zajedno s tobom disala, miris sandalovine udisala i smiješila.. bio mi na pameti naš zadnji ruke stisak zagrljaj ovlaš dani i srca sretni vrisak....

" Iz boka Krista, usnulog na krizu, proisteklo je cudesno otajstvo citave Crkve ".

Kao sto je Eva bila oblikovana od rebra usnulog Adama, tako je Crkva rodjena iz probodena srca Krista umrlog na krizu.

Kako ne citirati »Koralj vraćen moru«, »Vidrama vjerna«, »Usnulog mladića« ili neponovljivu pjesmu »Ti koja imaš ruke nevinije od mojih«, pa sve do pjesme s čudnim, mogli bismo reći jedinstvenim naslovom »Molitva čovjeka koji je izgorio spašavajući pčele«?

Posebno me iznenadio iz redova Lokomotive Karlo Bručić koji je preuzeo ulogu nositelja igre od usnulog Brozovića (koji je, podsjećam protiv Rijeke briljirao s golom, prečkom i par majstorskih poteza).

Točno godinu dana poslije stigla je, kako su je novinari nazvali, šokantna odluka Europskog suda pravde koja je u meni probudila čvrsto usnulog euroskeptika.

Tada se Kaufman zaista razmaše i prezentira nam svakojake ludorije tipa preklapanja različitih vremenskih razdoblja (vezanih uz Joela dakako) u istoj sceni, ponavljanja pojedinih prizora u različitim kontekstima te interakciju tehničara koji obavljaju postupak i usnulog Joela.

Išuljali smo se iz usnulog hostela i na terasi popili kavu.

Pomiriši i sjeti se čovjeka usnulog u noći i bar večeras pusti suze za umrle u samoći.

Ne, ne trebaju se sjećati tebe jer u duši Mojoj, u duši djeteta usnulog vojnika Zauvijek gori svjetlo koje tjera tamu Da ne prekrije istinu o tebi, oče moj

17.12.2005. mnoga lica ima ovaj grad i u hodu ih otkrivam. na noge lagane ranom zorom, u parkove uz jezero gdje mjesta bujnih imena ozivljavaju ljudi u pokretu. svakodnevno listam knjizicu o hangzhou i uvijek se iznova cudim toj mastovitoj percepciji prirode. na primjer, posjetite li hangzhou dozivjet cete " proljetnu zoru na prijelazu su ", " povjetarcem uzibane lotose u vrtovima quyuan ", otpustite svoju sjenu pod " jesenjim mjesecom ponad mirnog jezera ", ljubite na " razbijenom mostu gdje snijeg zaostaje ", otvorite se za " raspjevane zrikavce u vrbama " i uz " vecernje zvono s brda nanping " ne zaboravite nahraniti " zlatne ribetine u cvjetnom jezercu " pa dok prolazite, korakom kratkim uz " lanterne koje odrazavaju svu ljepotu mjeseca ", stici cete do podnozja " vrhova koji paraju nebo ", ali ne zaustavljajte se tu jer ceka vas " most brokatne vrpce ", " eho iz samotne doline ", " paviljon zdralova ", " pecine zutog zmaja i purpurnog oblaka ", " tigrov zdenac ", cudesna ptica feniks, kornjace koje zive tao, voda, voda, leteca voda, shui fei... ali ipak nesto najludje u ovom hot potu jesu sume oko hangzhoua. evo vec nekoliko dana za redom tragam za jednim niskim covjekom kojemu samo ime i lice znam, ali ne mogu ga naci. cujem da je majstor borilackih vjestina, putuje kinom i daje ljudima drevnu mudrost. put me naveo u obliznju sumetinu koja je vec s prvim zrakama svijetla ispunjena svim ljudskim, mozda bolje reci, kineskim navadama, jer mislila sam da znam sto sve moze biti ljudsko... sada mi je jasnije. danas. danas sam uzela oblik zmije i suljala se obraslim putevima i gajevima u kojima ljudi obavljaju svoje svakojutarnje umivanje. sto vam sve pada na pamet kad kazem umivanje? protezanje do neba, slusanje svog disanja, ozivljavanje usnulog i krutog tijela, spajanje svih mogucih duhova, svega pod kapom nebeskom, kroz covjeka, kroz tih nekoliko milijardi stanica koje trebaju zeleno, trebaju zuto i crveno, trebaju sada. a ja trebam biti stopljena, svezati svjetlu kosu, prikriti oci, spustiti teziste, koracati tiho jer u protivnom razbucat cu to jutarnje sijelo. kao mali polutan, provirujem kroz granje, a iz svakog grma netko se glasa, salje svoj dah stablu, zraku, svijetu. i sjetim se one meni drage recenice " I sound my barbaric yawp over the roofs of the world " ouaaaaaaaaaa haaaaaaa hnnnnnn taaaaaa ta suma ujutro zivi zivot koji nakon nekoliko sati prestaje. u devet sati ujutro ostaju samo ptice, i to one slobodne, jer ljudi svoje ljubimce u krletkama povedu kuci, ostaju stabla sa svojim korijenjem, a oni do tad ukorijenjeni otplutaju u donji svijet, ostaju pjesnici i pjesme na stijenama, ostaju starci i njihove majiang plocice, ostaju oznake na granama koje obavjestavaju one meni slicnima da ne tumaraju sumama jer tu zive ljudi sa svojim vrtovima, psima, svojim zdjelicama i molitvama. pa sto onda uciniti? sve su sume ovdje u biti veliki parkovi i imaju svoje poplocene puteve, svoja korita, ali ljudi vole sici, pa silazim i ja. tik do kamene staze zovu me stabla i neizgazeni puteljci, dvorane na otvorenom, vrtovi sa sojom i salatom, rubni dijelovi grada koji guta. danas je ujutro kroz tu sumu protutnjilo sigurno nekoliko tisuca ljudi. i svatko je sa sobom donio svoj mali ritual, svoj dorucak. netko je zapalio stapic i poklonio se precima, otpjevavsi pritom pjesmu suncima, netko se zavrtio oko svoje osi, otpuhnuvsi qi do vrha maca, neki, mnogi, a pogotovo zene predale su se ritmu kineskog popa ili neke tradicionalne melodije. zanimljive su mi starije zene koje njeguju drevne forme plesa, ima u tim pokretima tijela puno mahovine i sedre, starokineskog snjofa. u gustisu, medju stablima i na tvrdo utabanoj zemlji jedan je stariji covjek pricao sa svojim qiem, polako iskusavajuci silu tezu, ulazeci u meditaciju cinilo se kao da jase na ledjima zmaja. mogla sam tako ostati satima, promatrajuci ih sto rade, no krenula sam dalje u dan prisjetivsi se rijeci malog kineskog prijatelja: zelis li upoznati staru kinu, budi brza. a sto znaci brzina u ovom svijetu? malim stepenicama penjati se unedogled..... judi moji

Kratka vertikala i dizanje koljena iznad visine struka razbudilo je usnulog zamaja u mojim crijevima.

Sjeo sam i promatrao mrežu crnih grana usnulog drveća.

Magma na Žitnjaku, 7.30. Atmosferu još usnulog dućana prekinulo je škripanje kolica u kojima je naša ekipa provozala svu opremu.

Doista, iz boka Krista usnulog na križu provreo je čudesni sakrament cijele Crkve ".

buck mulliigan za vreme priobalnog jutarnjeg brijanja izaziva kincha - kako ovaj od silne miloshti naziva svoga u javu usnulog i prerano sazrelog prijatelja s. dedalusa - da se ogledne u ogledalo prosharano krivudavom naprlsinom, dignuto iz sobe " njihove shkiljavice " (misleci tu na, sa namerom odabranu ruznu sluzavku, irsku sluzavku, a od strane buckove tetke) sledecim rechima: - de, pogledaj s e, strashni barde. stephan na to naginje pogled napred, pochinje da pilji u ogledalo, razmishljajuci polusanjivo i objektivno, nakostreshene kose... kako me on i drugi vide.

Grančice si zapetljaj svuda po stidnim dlakama, a spolovilo prekrij lišćem kao usnulog puža

Ljudi se polako bude iz usnulog sna i vide da nije sve u modernoj medicini i lijekovima jer u tom segmentu ne pronalaze sve odgovore i rješenja za pojedine zdravstvene i psihološke probleme.

Gusta magla je okruživala dolinu oko usnulog gradića.

Gledajući ga tako lijepog i usnulog pomislila je kako jednostavno ne može bez njega.

To vam je moje dizanje oko 7 na prstima da ne probudim usnulog supruga i dijete.

Mlada Marija blago joj se nasmijesila, njezno je poljubivsi u celo, drzeci na grudima novorodjenog djecaka, usnulog i dobro umotanog u tople vunene dekice Kristinine tete, a sv. Josip ju je ocinski zagrlio, ponudivsi joj drvenu klupicu, da sjedne pored njih, uz ognjiste, gdje se kuhao topli caj... U Josipu i Mariji, Kristina je prepoznala svoje roditelje, uzivajuci u njihovoj medjusobnoj ljubavi, toplini i svetosti, njezno ljuljuskajuci zaspalo djetesce, prozracno i meko poput hostije...