Opisujući svoje djetinjstvo, don Bosco posebno spominje san koji je usnuo u devetoj godini: " U toj sam dobi usnuo san koji mi se duboko usjekao u sjećanje za čitav život.

.. iz zimskog sna kojeg je usnuo još tamo polovicom prosinca od zadnje pobjede i izgleda da se francuska kolonija polako isplaćuje.

Rekao je da je usnuo čarobni san u kojem ga neka nepoznata medicinska sestra poljubila u ogrebotinu na nosu i da ga je to ozdravilo.

Zbilja neznam sa kojim razlogom, ali ja sam te noći usnuo isti san koji je imala i Monika proteklih noći.

Ispunjen vjerom i kršćanskom nadom u uskrsnuće tijela, okrijepljen sakramentima svete vjere, shrvan teškom bolešću dana Gospodnjeg 19. lipnja 2005. usnuo je u Bogu svom u 69. godini života

Jedne noći Josip je usnuo da će postati gospodar nad svojom braćom koja će mu se klanjati.

Ispunivši bogatim i vrijednim sadržajem sve dane svoga života, Gracija je na današnji dan blago usnuo u Gospodinu.

Davljaše ga mora, a kada je malko usnuo, sanjao je strašne snove...

Budim se ja tak u osvit zore slušajući kako čiča bušilicom jede asfalt dok mu kompresor svira uvertiru za pritisak i odjednom u pet navrata spopade me teška sumnja da sam usnuo san.

Što sam to usnuo, zapitah se. (Ova drama traje predugo, stoga, evo, da vam kažem) Usnuo sam san o Sudnjem danu.

Bio bih slatko usnuo u velikoj crkvi, koja mi se pričini svojom tišinom, polutamom, žišcima i punoćom boja ko budoar.

Prišao sam joj, pomirisao je, zaključao vrata i pritisnuo je uza zid ližući joj mirisni vrat, dok sam joj jednom rukom podizao haljinu, tarući prste o divnu, meku kožu napetih bedara... skliznuo sam joj rukom u medjunožje, bila je obrijana, a rupica je navlažena čekala da je se obradi... pobacao sam papire sa stola i polegnuo je, razmaknuo joj noge i ljubio je divlje medju donje usne u nadi da neće nitko kucati idućih dva sata... Uskoro se je počela grčiti uz tiho jecanje i znao sam da se bliži vrhuncu.... Podigao sam se do nje i silom joj ušao duboko, tvrd i željan... Na okviru prozora, vrapci su činili isto samo uz primjenu (o, apsurda) Doggy style-a... Podigao sam je do sebe, usne su nam se spojile, bila je marioneta u mojim rukama dok sam je ubrzano dizao i spuštao... Pali smo na pod nastavljajući s divljanjem, čupala mi je kosu i grebala mi vrat, leđa, uši.... Dolazio sam do najluđeg vrhunca u životu, kad se vrata naglo otvoriše uz tresak... TRES..... Probudio sam se ne shvačajući koliko je vremena prošlo otkad sam zaspao i usnuo čudan san... Polako sam izoštravao vid, primječujući da je propuh u mom uredu uzeo maha... Papiri su letjeli na sve strane.. Pogledao sam prema vratima i ugledao brinetu prekrasnih koljena, preplanulu, vitku i zanosnu...

Bilo je već pola dva za nekoliko minuta, kad se ipak otkinuo da pođe, da se mrvu ispava, jer je cijelu prošlu noć bio kod gospođe Ketty, pa je tek oko pet usnuo, kad je već zvonilo pozdravljenje; a sutra je opet naporan dan

Sjedeći tako u udobnom naslonjaču, svladan umorom ipak sam usnuo.

Jedne ne baš posebno izdvojive večeri usnuo sam san da sam narodni doktor i da moram ljudima objasniti neke stvari koje će im putem medija rijetko tko objasniti.

A kad je usnuo na časak, mučili ga snovi.

Sinoć kad sam usnuo U Ivanjskoj noći Bilo je vike i veselja Prskanja bombi i bengalskih vatri Glasova pjesama smijeha Oko zapaljenih krijesova.

Jer ako čovjeka koji je usnuo dubok san želiš probuditi, nećeš ga buditi šaptom, nego ćeš ga probuditi dobrom ćuškom.

Ljudevit Galic usnuo je u zoru 04. siječnja 2007. u Rijeci; svojom nenametljivošću i mudrošću, te bezrezervnom spremnošću na pomoć ne praveći nikada razliku u generacijama ni ⠀ žstaležima⠀ i dosljednošću svojim ciljevima, mnogima je bio uzorom života ispunjenog do zadnjeg daha, a nadasve bavljenjem kazališnim pozivom.

Te noći, Kinderman je usnuo čudan i vrlo stvaran san o zagrobnom životu.

Teoretski upoznat sa florom i faunom, te ljepotama planine usnuo sam stih i čim stadosmo na velikom parkiralištu, s kojeg smo krenuli prema planinarskom domu Umberto Girometta, izustih svim nazočnima:

Danas, 30. rujna 2011. je mjesec dana kako je zauvijek usnuo naš dragi i voljeni RATKO POŽGAJ Ovim putem želimo zahvaliti dragoj rodbini, prijateljima, znancima, susjedima, Ratkovim i našim sadašnjim i bivšim kolegicama i kolegama na brojnim pismenim i usmenim izrazima sućuti, na toplim riječima utjehe i ohrabrenja koje su nam pomogle našu tugu učiniti bar malo podnošljivijom.

Znam da ja nisam. haaaaaaaaaaaaaaaaa Kristijan: Evo, priznajem pred svima, usnuo sam san.. neću dalje jer bi nastalo sveopće onanisanje... ups. zagađenje.. haaaaaaaaaaaaaa, Kristijan, jadno, jadno, stalno vrijeđate

Poslije je Mecca usnuo neobičan san: autobus su doista zaustavili razbojnici.

Zamolio je gvardijana da sazove braću u njegovu sobe te je polako stišćući raspelo usnuo snom pravednika, ovaj veliki Apostol Europe i kršćanstva, branitelj Beograda po čijoj vjeri i molitvama je zasjala snaga Imena Isusova i snaga njegova Križa.

I usnuo tako, u pustinji nekoj U kraju gdje sunca je dom Da sama i tužna, prekrasna palma Raste na kamenu svom.

Usnuo je sa smijehom na ustima.

Krv mu bješe tako uzavrela da nije cijele noći pravo usnuo.

Zadovoljan sam ovom svojom laži jer je on usnuo u čvrstom uvjerenju da će uskoro biti kraj svima nevoljama i da će se njegov pepeo pomiješati s pepelom žene koja je bila ljubav njegove mladosti. (Prema dnevnicima dr. Joannisa van Loona napisao, dopisao i priredio Hendrik Willem van Loon)

No zato, čim bi se Janko opet od slabosti onesvijestio ili usnuo, bila je Dorica odmah uz njega.