Ja imam iza sebe pokusaj samoubistva u 18. oj godini. razlozi - beda, nemastina, strahovi, konflikti u porodici, medjusobno nerazumevanje, ne vidjenje nikakve perspektive i buducnosti, neispunjene ljubavi, usled toga stravicne depresije koje su mi stvarale cak fizicku bol. nevazno. ono o cemu zelim da vam pricam jeste taj momenat pre nego sto sam u sebe sasula preko stotinu tableta sedativa. dosla sam kuci posle skole. zima, hladnoca, mrak, usamljenost, beskrajna usamljenost. a onda razdiruca bol od koje boli celo telo. i to po ko zna koji put. i osecam da vise ne mogu, nemam ni psihicke ni fizicke snage da se izborim sa zivotom, a bojim se smrti. u jednom trenutku (o tom trenutku vam govorim) vidim iznad svoje glave crne oblake kako se spustaju (sedim na podu svoje sobe) blizu iznad moje glave, a onda jos nize i polako mi odnose strah od smrti i odjednom vidim smrt kao blagodet, olaksanje, izlaz i strah nestaje. cak nestaje i bol. majka je dosla s posla i nasla me onesvescenu. i pozvala hitnu. ono sto je usledilo jeste ispiranje zeluca, dani spavanja i oporavljanja i psihoterapija koja me je postavila na noge. a onda, sve iz pocetka. novi zivot. novi zadaci. ovaj put sam jaca. od tada nisam poklekla. mada su krize nailazile uvek sam uspevala da ostanem trezvena i racionalna