I ovakav naslov i formuliranje na temu obracenja i ljubavi Boga prema nama, djeci njegovoj, bi takodjer bio OK-e Jer Isus iz Nazareta je svojom mucenickom smrcu i bezuvjetnom vjernoscu Ocu, od bozijeg djeteta postao sinom njegovim, sinom bozijim, i nasljedno tome Bogom Sinom.A tu titulu sina nije Isus dobio rodjenjem ili miloscu Boga Oca, nego svojim zivotom i djelima koje je pod istim uvjetima i okolnostima ucinio kao sto i mi svi imamo.Znaci Isus je bio isti kao i svi mi, kad se je ustipnio bolilo ga je isto kao i mene kada se ustipnem, kada je gladan i zedan bio, to je bio isti osjecaj kao i kod mene, kada je bio vesel, tuzan ili zaljubljen, nije se razlikovalo od mojeg veselja, tuge i zaljubljenosti.Ali razlika je u tome sto sam ja ostao djete cijeli svoj zivot, a Isus je postao sinom bozijim.A to je zato sto ja nisam tako vjerom jak kao Isus sto je bio, sto cinim sto kompromisa i sa grijehom i sa djavlom koji u njemu cuci, samo da bi izbjegao sukob i konflikt sa svojom okolinom i samim sobom.Slaba dusa, kaze moja baka za takve kao sto sam ja, ali imam srecu sto postadoh preko Krista i Krstenja dijete bozije, a djetetu se uvijek oprasta bas zato sto je djete.Ali lijepo je i pravedno da se jedanput i sin postane.Sjecam se jednom prilikom kad sam razbio loptom staklo mog susjeda Milicajca ne policajca, i kad je ovaj izjurio iz kuce sa pistoljem i rijecima koje spominju genitalije moje i svih drugih hrvatskih i ustaskih majki, i pitao tko je od nas desetak klinaca staklo razbio, moj caca koji je gledao kako igramo nogomet je stao ispred mene i rekao; Moje dijete je to ucinilo, i platit cu ti stetu Radovane Par tjedana kasnije kad je bio kraj skolske godine, i kad sam proglasen za najboljeg ucenika u razredu, pitaju neke majke drugih ucenika; Ciji je to djete? A moj caca odgovara: To je moj Sin