Osim toga, nisu ponudili odgovore na postavljena pitanja na kojima su sami ustrajavali, pa smo ostali lišeni saznanja zbog čega se u njihovoj izložbenoj mreži neki autori forsiraju (osobito seksualno-eksplicitno-perverzne slikarije stanovitoga Juana Davile, minimalizirane asocijacije na egipatsku umjetnost i izvanzemaljce Johna McCracena, kaleidoskopski kolažirani isječci Zofije Kulik), dok su pojedinačni napori drugih prepušteni intuiciji i upornosti gledatelja.