Gospodin satnik Jugović, koji kasa pred satnijom na Mici, te se sav važno ustremio u sedlu i maše golom izvučenom sabljom i sam proživljava svoje vlastite poluinteligentne, budjejovičkim pivom prelivene, lirske, junkerske, sredovječne grube senzacije, on u drilux svog carskog i kraljevskog i kraljevskog ugarskog domobranskog grenadirskog odgoja želi da se dvoredovi hodne satnije pokriju kao koncem izmjereni.