Dobro, ima svijeta koji planira i drži se utabanog pravca.

Kako je to inače slučaj najkvalitetnije je pripremljen Crveni sljemenski spust, na kojemu ima preko 80 cm utabanog i pripremljenog snijega.

Dobroslava bi to uvijek iznova izbacilo iz mirnog utabanog kolosijeka, pa bi praskao i divljao i psovao je, a zatim bi, baš svaki put, spustio mobitel i počeo mi se jadati, uvijek istim riječima.

Neznam dali hrvatska može (ili smije) skrenuti sa ovoga današnjeg " dobro utabanog " puta koji zbog silnih profita odgovara SVJETSKIM BANKARSKIM BARONIMA (čitaj lihvarima) i vodi u sasvim izvjesni ekonomski ARMAGEDON onaj isti koji prijeti da proguta Grčku, Španjolsk u, Portugal, Irsk u a možda i Italiju... a s tim i mnoge druge za sada " navodno " još " sigurne " nacije mogu postati žrtve te " DOMINO TEORIJE ".

... poželio sam nešto napisati danas, ali mi je glava bila nekako totalno prazna... niti najmanje naznake o čemu bi mogao... totalna bezidejnost... već duže u glavi imam ideju o postu koji bi govorio o meni kao lošoj osobi, gdje bi izbacio sve one neke loše stvari, kritiku sebe, ali ne znam kako to uopće započeti na neki pametan način... i onda se dogodilo jedno iznenađenje... mail koji mi je razvukao osmijeh, ali i probudio neka razmišljanja... i zato te loše stvari ostavljam nekoj drugoj prilici: -)) moja bivša djevojka je bila strašno nezadovoljna svojim faksom (nije mail bio od nje, ali ovo mi dođe kao neki uvod)... stalno mi je trubila o težini tih ispita, broju stranica knjige, nepravednim profesorima... moja reakcija je uvijek bila prilično loša i blesava, jer bi ja konstatirao da si je ona sama izabrala taj faks, pa sad valjda mora izdržati, znati se nositi sa svojom odlukom... naravno, ona se uvijek vadila na to da nije ona mogla znati da je to tako, međutim i ja sam išao na težak faks (ali sa ipak poštenim profesorima) i kad sam ga upisivao prilično sam dobro znao kakvo me " sranje " očekuje... i bilo mi je ponekad stvarno teško, ali nosio sam se s tim nekako, ponekad bolje, a ponekad lošije...... e sad, kako danas gledam na svijet i život, malo mi je žao da sam bio tako nekako ograničen u glavi, jer zašto mi nikad nije palo na pamet da bi mogao probati studirati i negdje izvan lijepe nam zemljice... ma znam i odgovor... zato jer bi to bilo još teže... možda i ne toliko sa aspekta težine ispita ili zahtjevnosti neke tako znanstvene discipline kojom bi se bavio (kako ovo pametno zvuči), nego uopće dovesti se u poziciju da upadnem tako negdje, izboriti neku stipendiju, financijski to sve podnijeti u obitelji, sve su to valjda bili tako visoki zidovi da nisam ni pomišljao da li ih je moguće prijeći... to je sve bilo nešto daleko i nedostižno i za neke druge ljude... danas mi se stvari ne čine tako nedostižnima... žao mi je i da sam ko klinac bio toliko zajeban da nisam htio trenirati plivanje ili tenis, na što su me starci pokušavali nagovoriti, a danas mi je takvo zadovoljstvo otići na bazen ili se ispuhat na tenisu... ponekad loše procjenim neku situaciju, ne riskiram, a uvijek sam najljepše stvari doživljavao kad bi skrenuo s nekog utabanog puta... i zapravo se divim toj jednoj dragoj djevojci... jer tako je mlada, a živi puno hrabrije od mene... i ovih je dana tužna jer mora otići, daleko, preko bare, na faks, daleko od svoje obitelji i prijatelja, ali svejedno, na kraju priče će znati puno više toga nego ja i proći će puno više toga nego ja... a i već sad je odraslija od mene: -))... i moći će biti ponosna što se sa svojim talentom izborila za takvu priliku i što je imala hrabrosti iskoristiti je... a da mi fali, fali mi: -))... planiram opet neko mini putovanje uskoro, nadam se da ću uspjeti... i ipak sam smislio jednu želju za ovu godinu: želim putovati... volim putovanja... volim upoznavati ljude i krajeve koji su drukčiji od ovih koje ugledaš svako jutro kad se probudiš... jer iako ti je ono tvoje uvijek najdraže, upoznavanjem i prihvaćanjem različitosti možeš postati samo bolja osoba... moja najdraža izreka koju sam jednom već spomenuo kaže da granice nisu stvarne, one postoje samo u ljudskim glavama... volio bih da moje s vremenom potpuno nestanu...

Možda najviše zato što ova priča o skretanju s utabanog puta nema ni jasan početak ni jasan kraj.

Tu nema utabanog puta pa da se putnik - namjernik krećući njime umori, te zastane predahnuti.

I potaknuta svim tim zbivanjima i nadahnućima, zapravo se nisam puno dvoumila, kada sam 2006. godine, nakon hodočašća u Marseilles krajem 2005, na prve zavjete dviju Hrvatica u klauzurnom samostanu Kćeri Srca Isusova, donijela konačnu odluku - o napuštanju dosadašnje uobičajene svakodnevice, i utabanog puta, desetgodišnjeg radnog iskustva u banci, vožnje dobrog auta - jednostavno sam dala otkaz, prodala auto - i odlučila krenuti... U " neizvjesnu " Božju budućnosti... S velikom vjerom i pouzdanjem u Njegovu Providnost, Njegov plan za svakog od nas, i da doista On zna najbolje...

Doduše, vjerojtano ni sam još nije sto posto siguran, u dva-tri dana može se štošta dogoditi, promijeniti, pogotovo ovakvi iznenadni tekstovi često znaju događaje skrenuti s dogovorenog, utabanog puta.

I zato su svoje prilično kruto shvaćanje kvalitete - koja bi se sasvim dobro mogla opisati onom otrcanom frazom da je " samo najbolje dovoljno dobro " - odlučili na tren potisnuti i odstupiti za korak s čvrsto utabanog puta.

Rasprodani splitski koncert potvrdio je, očekivano, njihovu sviračku virtuoznost, no zorno pokazao da su Tadić i Stefanovski, zacijelo svjesni opasnosti okoštavanja unutar klišeja, uspješno iskoračili izvan ranije utabanog kruga.

Detalji i nisu bitni, no, iako sam kao gotovo svatko na ovom svijetu iz prve stao na zadnje noge i u obrambeni stav, braneći unutar te rasprave postojeće postavke emisije, iako tvrdih stavova i utabanog puta, razmislio sam i rekao sebi: Marekoviću, dovraga, pa nećeš valjda robovat sam sebi..

Smještajući predstavu upravo na bivšem splitskom groblju Sustipan, Goran Golovko je sa svojim suradnicima i glumačkim ansamblom HNK u Splitu postigao čudesnu oživljenost života naših djedova i pradjedova koja kao da je mistično izranjala baš iz utabanog grobišta i zalazila u našu drukčiju sadašnjost, da bi nas patnjom siromaštvom, smijom i suzama otaca suočila s izgubljenim pamćenjem kojem smo u svojoj preuzetnosti čak zatrli i spomenike njihova vremena.

U tome su, dakako, uživala djeca i naša bi strma ulica začas postala sanjkalište puno utabanog snijega.

Ipak, kad se jednom skrene s dobro utabanog puta i krene novim nepoznatim krajolicima, osjećaj nesigurnosti zasjene osjećaji ispunjenosti, spontanosti, autonomnosti.

Od utabanog snijega preko mosta nad Neretvom nije ugodno hodati kad je ograda mosta samo 10 cm iznad koljena.

Sve je to dio iste bande. samo treba vidjeti kako će nastradati ostali padobranci.. krenuli su sa onim iz Slavonije... tko želi neka se nada da griješim.. i meni je već zlo od naših medija, pogotovo eph i njihovog jutarnjeg, večernji je također unatoč dugom opiranju dio utabanog preodgojnog komunjarskog preporoda. evo baš sam jučer čitala onu Drakuličkinu besramnu nemoralnu kenjažu (moram biti prosta) http://www.tportal.hr/vijesti/svijet/42641/Slavenka-Drakulic-Kako-smo-se-j eftino-prodali.html i to je moja drag to. nedaju se,

Na južnom dijelu živi manje ljudi i manje je snijeg bio utaban pa su te ceste bile gotovo u potpunosti očišćene, ali na drugom dijelu otoka je bilo dosta utabanog snijega i još uvijek, i na državnoj cesti i na županijskim cestama, ima komada leda, rekao je Morović navodeći kako su domaći poduzetnici priskočili u pomoć da bi i druge prometnice učinili prohodnima.

Treba imati na umu da je za kvalitetno uređenu stazu potrebna debljina od minimalno 40 cm utabanog snijega.

Usamljeni ratnik ima samo jednu mogućnost: skrenuti s utabanog puta da pronađe skrivenu istinu.

" Kako izdresirati zmaja " je još jedna dobrodošla devijacija od utabanog puta kojim kompanija kroči.

Uz pomoć štapova i od samog koračanja uočavam različitost podloga, poput pošljunčane staze, rubnjaka, trave uz stazu, utabanog zemljanog puta i drugih orijentira.

U igraćem izdanju ne bismo skretali s utabanog " retro " puta, a kao prava solucija javlja se originalni The Secret of Monkey Island.

Staza je teška (10 sati hoda) i zahtjevna (nema utabanog puta, često su potrebne i ruke).

Nakon desetak brojeva, komunalnih redara i svih ostalih upučen sam na Vas kao mjerodavnu službu zaposlenika na uklanjanju snjega sa javnih prometnica.Dana 14.01.2013 prilikom čišćenja postranog puta u Domaslovcu na širokom dijelu vozač ralice pred učaz u moje dvorište nagomilao je više od 15 metara kubnih utabanog snijega usprkos što je iz aviona vidljivo da je tu ograda, nekoliko automobila unutra i sl.

Na pojedinim dionicama je cesta očišćena do asfalta, a na nekima i dalje ima 4 - 5 cm utabanog snijega.

Možda građani ne znaju da su glavna cesta, Prozorska, Zagrebačka, Ostrna, Rugvička u nadležnosti ŽUC-a, one nisu ni danas očišćene, a zbog utabanog leda nastaju problemi u prometu.

Čišćenje taloga u depuži je jedan od najgrdnijih poslova, čišćenje dna same čatrnje je puno lakše, u depuži je tisno ko u svakom šahtu, a mulj ne miriše, i kopanje nápora - ovčijeg utabanog gnjoja u toru, pritorku ili pojeti, u zatvorenom prostoru, je lašnji šport od čišćenja depuže.

To vam neće biti uvijek lako jer ćete cijele godine naginjati potrebi da skrenete sa utabanog puta i potražite nešto uzbudljivije i zanimljivije od onoga što trenutno radite.

Staljinovo rezolutno optuživanje Tita za skretanje sa utabanog marksističko-lenjinističkog puta, preko noći stvorilo je jugoslavenskim vlastima novog neprijatelja a Kerempuhovcima novu, kako se činilo, nepresušnu temu.