Moja duša roni u boga i bog se utaplja u meni.

Trenutak je vječnost u koju se utaplja prošlost i izranja budućnost. " rekoh sjećajući se gimnazije.

Dok one trčedu onaj MIČ BJUKENN... onaj što je šef sviju spasilaca na zemaljskoj kugli uključujući susjedne planete Veneru i Mars, stoji naslonjen o neku metalnu orgradu i ka sa dvogledom gleda prema moru... ka njega ne zanima 200 polugolih žena neg je on savjestan i gleda dal se ko utaplja.

Ama taman što sam kruvom probio ono žumanjce... etot utaplja se jedan pičokander.

Veli moja mati " El se opet neko utaplja? "... reko " Jok mati... voli čovjek plivat pa pliva iz dosade.

Crvena ptica u crvenom se moru kupa i utaplja kano i ono u Svetom pismu Egipćani.

Naturalizam je u Zole sav u pojedinim jakim scenama i događajima, oko kojih se gubi i utaplja ostalo sitno i slabije: guska, delirij i glad u " L ' assomoiru ", štrajk u " Germinalu "...

Anatomija davne destrukcije življenja nestaje iza misli i utaplja se u santi zaborava.

Najprije pomislih da je neki od ribiča upao u hladnu Dravu i da se utaplja.

U snu naslutih misao koja mi danas kao ponavljajući mem, kao dobroćudan gen titra u sjećanju vraća se uskovitlana, nestaje u maglama zaborava, dolazi kao stihija, uznemiruje, struji koridorima svijesti, nestaje u labirintu pamćenja progoni me kao nemir, prati kao sjena odlazi kao beskućnik, vraća se kao skitnica odzvanja kao eho a onda tišina gluha kao tetrijeb pleše u moždanim vijugama opovrgava samu sebe dokazuje se vrtloženjem znatiželje utaplja se, tone, izranja i kao utopljenik se hvata za svijest ne pušta je guši je zasjenjuje sve drugo pokušavam je odagnati

Ah, ljubav je, koja liva se kroz oči, goreć prez pokoja suzne iskre toči: u vrućoj sladosti od nebeskih kaplja srce od radosti rajske se utaplja.

Iako život osobe koja se utaplja može biti ugrožen vrstom vode (slatka je opasnija), temperaturom i zagađenošću, neposredna ugroženost života uvijek je naglo pomanjkanje kisika zbog toga što u pluća ne ulazi zrak, ili zbog nagloga prestanka krvotoka.

Homo homini lupus, mislio je, a onda je iznenada osjetio kako se guši u pustoši svoga praznog srca, da se utaplja u žabokrečini svojih neodživljenih osjećaja.

Strmoglavi se padinama, utaplja se u oceanu, leti izvan nebeskog dosega.

Isto toliko djece, bose, nage, očupane, kljaste i nakazne veralo se, trčalo, vikalo, tuklo i vuklo se tim ulicama, te ćeš pomisliti da ili ni jedno od njih nema oca, ili su sva djeca jednoga roditelja, koji svu očinsku brigu utaplja u kakvim zakutnim krčmama, te tu trati vrijeme u zamazanim kartama i u jeftinu te zlu piću što mu ispaljuje sve roditeljske dužnosti i skrbi na dnu savjesti njegove...

" To kako on utaplja svoje ljude je nešto neviđeno, bolje bi mu bilo da ode na krstarenje na toj svojoj jahti ", poručio je Duka, osvrnuvši se na medijske napise o jedrilici koju je glavni ravnatelj HRT-a nedavno kupio.

Kellerman počinje Saru mučiti tako da ju na kratko vrijeme utaplja u kadi.

Ona viče, psuje i to me ljuti, ali doskočio sam njenom mahnitanju: puštam glasno glazbu i Rominino se mahnitanje utaplja u njoj.

Nema me u dodirima stvari./Tamo sam/gdje utaplja se smrt/i gdje prestaje san davno je to zapisao Vladimir Rem.

Početkom XI. vijeka utaplja se na sjeveru Hrvatska u Poljskoj.

Mi imamo samo razlicito misljenje o zivotu i smrti.. Kristijan rjesava probleme zivota sa molitvom. Ja mislim kad se netko utaplja, umjesto da moli bolje je da pliva Kad bi molitve rjesavale bilo koji problem zivota cuckima bi padale kosti sa neba

Opsjednutost i koncentracija ponekad su bliske, guguću kao dvije lastavice u istom gnijezdu, ali na krovu ili u crijepu, razlika je možebitno života od smrti, jer kiša odnosi i utaplja loše temelje, mrvi građu i duh onoga tko ju je platio, dopremio, zagrabio lopatom i svom snagom, poželio.

I onda kad im gazd.. ovaj, muž hoće priuštiti malo rekreacije vele da ih boli glava.: ne zna: Joj, stari vidi se da ne kužiš terminologiju; to ti je isti kurac ko kad ti se župnim utaplja...

Zenska se utaplja v zivem blatu.

Čisto OK serija za pogledati ali nekako mi se utaplja u poplavi zombie filmova u zadnje vrijeme.

Kritika, suze, negativna ocjena... stajao je na pragu još jednog kafića... izgubljeni smisao, riječi koji su uzalud potrošene, sada ih utaplja u vinu i suzama (jer zvuči normalno, narodnjački a ne isfurano alternativno)... iako nikada ne plače... ljudi su napustili svoja stada u brdima da krepaju i da na proljeće zakopaju lešine svojih pogrešaka, ponekad još uvijek ima osjećaj kada se probudi da ih je sve zajedno sreo u snovima, iako ga pamet napušta, već odavno nema smisla putovati, jesti, piti, sport, obitelj, žena, djeca, djed, baka, mama, tata, bratići i sestrične... nitko nije posjedovao smisao u svojim rukama... riječi koje su napisane zapalit će prije smrti... danas se družio sa skitnicama na kolodvoru, raspravljali su o samoubojstvu, oni su previše ponosni i jednostavno kažnjavaju svijet i ne žele se maknuti napretku sa puta iako ih je sam napredak pregazio još tamo u socijalizmu... tvrde da su bili pankeri prije pankera i da su oni iz zajebancije repali prije repera i igrali golf sa crncem iz alabame prije woodsa i da je bio podjednako dobar... imaju iskrivljenu i napornu sliku o svijetu, proputovali su cijelu bivšu državu, gorje balkan i tursku, navodno sve vlakovima, tvrde da bi došli do kine ili čak japana da nisu silovali neke kurve na granici sa grčkom... sada jedu svoje tople obroke i kartaju na podu kolodvora, ponekad uskoče na vlak za mađarsku pa ih izbace van u varaždinu, tamo cugaju sa zagorcima i maštaju o toplim haustorima gdje bi mogli urinirati mladim odvjetnicima kako bi im moglo smrdjeti ujutro kad odlaze sa kožnim torbama promijeniti svijet dok ih ne slome... ponekad se i poseru na njihove pločice ako nisu pod videonadzorom... smiješno je samo kako je život strašno dug iako svi tvrde da je treptaj... valjda treptaj bikovog oka, tupavo-usporen... i on je bez posla, bez prijatelja i obitelji... i on je budući skitnica u grubim crtama... nema veze jer samo tužni ljudi odlaze i ništa ne ostavljaju za sobom, nitko neće primiti tako snažan udarac... sretna nova godina još jednim budalama koje vjeruju u promjene i pravo izbora... zatrovani su viškom informacija, rasizmom od malih nogu u sustavu odgoja koji je jednostavno nepromijenjen, ukorijenjen i neizbrisiv trag na našim trulim dušama... kada bi odbacili barem dio predrasuda možda ne bi bilo toliko skitnica i skrivene zloče kojima podbadamo u šali sve svoje prijetelje, članove obitelji i bližnje... sreća ne nosi osmjeh... tužni ljudi odlaze a jebena zima počinje, stagniraju poslovi, noćne smjene i šale na tuđi račun koje bole... ne javlja se nikome jer ga nitko ne treba... ovaj spot gustafa je prokleto tužan i sviđa mi se pas koji luta i nihova zajebancija, ali iskrena bez zloče... tužni ljudi svejedno odlaze..

Klizi niz moje valove i utaplja se pa izranja i pliva, u istom obliku i s istom namjerom.

Na prirod. zn. teško da će se nešto pametno iznaći, jasno, može se samo nagađati, a na rubu će otići tamo gdje se većina utaplja (iako je meni taj smjer najdraži: cerek:).

Taj djelić vremena još uvijek traje čuvam ga i branim kao sakrament, kao otajstvo ljubičastog pričina i vjerujem Sretan čovjek doista nema prošlosti, sretan čovjek se utaplja u zjenici oka ljubavi i živi taj čudesni dašak vječnosti.

Postoji recimo mali imp koji zivi u mocvarama i koji utaplja putnike - namjernike.