Kad malo promislimo o znanstvenoj utemeljenosti, s obzirom na tvrdnju da će se uvijek prvenstveno sve činiti u najboljem interesu djeteta (ništa nije spomenuto da je sam taj isti Emery napisao dugačak rad u kojem razmatra najbolji interes djeteta kao konstrukt koji sudu olakšava rad, ali zapravo često ometa donošenje zaista najbolje odluke za dijete), onda se pitamo kako to da u radnoj skupini nije bilo ni jednog stručnjaka mentalnog zdravlja, već su sve bili pravnici i jedna socijalna radnica.