Sam naslov Zemlja znanja može se tumačiti na dva načina: ironijski, kao potvrda da sama situacija koja je dovela studente da moraju pobunom tražiti svoja prava dovoljno govori koliko se znanje cijeni u našoj zemlji, te kao mala utopijska enklava otpora s ciljem za kojeg su revoltirani studenti spremni izložiti sebe i svoju budućnost.

Djetinjstva kao lijepe uspomene, koja se iz današnje perspektive čini kao nepovratna utopijska slika.

Jesu li očekivanja građana naivna i utopijska?

To je početno pitanje koje postavlja izložba i kratka utopijska priča Once Upon a Future koji su osmislili i kurirali Emil Jurcan iz Pulske grupe i kolektiv STEALTH.unlimited, zajedno sa Centrom za arhitekturu Arc en rêve.

I to ne samo morovska utopija kojoj stremimo da bi nas glad za njom vodila naprijed ili da bi služila kao utjeha u nekoj budućnosti, već i utopijska fantazija kojoj je svrha da zauvijek ostane nedostižnom, jer počiva na pogrešnoj premisi društvenih integracija u kojima smo kao ljudi iskreno zainteresirani za druge i za drugačije.

Osim lijepih zelja @abakus ne kaze kada i kako bi se ostvarila ta njegova utopijska zemlja dobra.

U podlozi svega ležala je utopijska vizija neobično slična onoj koja je šezdesetosmaše usmjerila lijevo: kraj ekonomske oskudice (navješten kao dugotrajni procvat), oslobađanje pojedinca iz okova doživotnog nadničarenja u jednoj instituciji (svaki muškarac i žena kao slobodni poduzetnik), prividno slabljenje moći autoritarnih struktura zbog poslovnog uspjeha mladih čudaka, a sve to pred očima postmodernog predsjednika koji je bez nervoze pratio razvoj događaja i odisao džezističkom uglađenošću, lišen ideološke retorike i moralnih prodika.

Transvrsizam/transspecizam može poslužiti kao utopijska projekcija u smislu radikalnoga NE sadašnjosti, s dodatkom kako u anarhističkim strategijama i prema anarho-krilatici Gdje ima vlasti, nema slobode utopija označuje mjesto, društvo koje još uvijek nije realizirano, a NE kao prema srednjoškolsko-udžbeničkim formulacijama mjesto kojega nema.

Kad sam prvi put pročitao vijesti i nagađanja o laptopu za 100 $ kojeg bi koristili đaci i studenti u nerazvijenim zemljama pomislio sam kako bi to bilo vrlo korisno, ali smatrao sam da je to utopijska zamisao i da se takav projekt ne može ostvariti u potrošačkom svijetu gdje proizvođači cijelo vrijeme potenciraju za novim i jačiim stvarima iako potrošačima one možda nisu potrebne.

Kada je renesansni filozof Franjo Petrić, rodom iz Cresa, 1551. napisao znameniti traktat La città felice (Sretan grad) koji se smatra prvim teorijskim djelom u povijesti hrvatskog urbanizma - ta se utopijska vizija grada u ono doba na našim prostorima mogla referirati možda tek na novi Pag Jurja Dalmatinca (1443.), dok Karlovac kao formalna materijalizacija idealnoga grada renesanse, ili Bjelovar komponiran s reminiscencijama na antičke gradove tipa urbs quadrata, tada još ni u ideji nisu postojali.

U vremenu recesije, u vremenu posvemašnje krize i sloma osobnih i društvenih perspektiva, ovakva utopijska poruka samim izborom Obame za predsjednika Americi je najbolja utjeha.

Zacijelo je znakovita činjenica da je bio esperanto, utopijska tvorba, odbačen i prepušten sudbini hobija, dočim je realizacija univerzalizacije išla preko jezika moći, poslova i publiciteta.

ovaj post mi je potreban da se hvalim. ma ko me moze bolje hvaliti od mene samog e, tako mi se naglo dignulo raspoloženje da je to predivno. šest miseci na poslu nešto ne radi, ali se može bez toga. i naravno, dogodi se situacija da je baš to, preko čega se prelazilo, neophodno u daljnjem razvoju. i cili ovaj tjedan ja pokušavam dokučiti u čemu je fora. rok, okvirni jer uvik se može vratiti na staro, mi danas do 4:30 popodne. i meni nakon masnog hamburgera i pola litre karlovačkog padne na um utopijska ideja. toliko toga sam iskuša i ništa. sve ono logično nije upalilo. i onda počeh ja razmišljati ne-logički. i što? upalilo juhu, radi eto toliko. neću više.

U konkretnim uvjetima, čini se razumnijim i učinkovitijim rješenjem imati jednaka pravila za sve, prije nego ukinuti sva pravila, što se čini kao dosta utopijska ideja ", kaže Ana Marušić.

Neostvariva (i nepoželjna) utopijska vizija i teroristička politička praksa nastala na temelju marksističkog nauka.

Seoska djeca imaju puno veći autoritet prema učitelju, nema nikakvih problema s disciplinom, nije ih potrebno utišavati, motiviraniji su, dobro uče. zvuči kao prava mala utopijska školica za svakog učitelja.

Iako zvuči kao utopijska priča za laku noć, primjena NEKREDITNOG NOVCA je samo politička odluka samostalnog, svjesnog, odgovornog i suverenog naroda.

Možda njihova inicijativa i jest pomalo utopijska, možda čak i naivna, no činjenica da su u stanju pronaći zajednički jezik - u vrijeme kada je animozitet na vrhuncu s obje strane - već je velika stvar vrijedna pažnje.

Pa malo dijete vidi, ne mora ići na lice mjesta, može samo zaključiti, da su razlike između te dvije krajnosti nevjerojatne, da je cijeli zamišljeni sustav obična utopijska bajka i da to ne može dugo živjeti.

Napisao sam da je očigledno moral utopijska kategorija.Zasluge za takve poklone idu kao pozajmica za nešto ili? Šta je to Mesić i kome, pozajmio? Ili " odigrao " kako treba?

To je anti-utopijska strana MMORPG-a (nasuprot utopijskoj ideji koja je preplavila mjesta poput LambdaMOO u najslavnijim danima, prije više od desetljeća).

Cilj tog povratka nije ni nostalgična ponovna obnova ' dobrih starih revolucionarnih vremena ', niti oportunističko-pragmatično prilagođavanje starog programa ' novim okolnostima ' već ponavljanje, u današnjim svetskim uslovima, lenjinističkog gesta ponovnog otkrivanja političkog projekta u uslovima imperijalizma i kolonijalizma, ili preciznije: nakon političko-ideološkog kolapsa duge ere progresizma u katastrofi 1914. godine (Žižek, 2001 b) 14. Na taj način, ispostavlja se da je radikalni raskid sa postojećim kratkotrajna utopijska iluzija već početkom 1918. godine, sa stanovišta osvojene vlasti, Aprilske teze se pokazuju kao korisna utopija za mobilizaciju masa u rušenju starog sistema, ali potpuno neupotrebljive za izgradnju novog društva.

Iluzija je naizgled neupitna: stripovsko-filmski žablji i ptičji rakursi, hladna ujedno neo-klasična i high-tech utopijska arhitektura, usporeni, slow-motion pokret destrukcije i anarhije koja ruši opnu arhitekture, izvire poput krvi, crvenom, ujedno centrifugalnom i centripetalnom silom što dopire iz dubina i tmina bića.

Takvi, me đ utim, svjetovi, osobito ako su im tematska sidrišta regresivna (a ne utopijska), nisu samo esteti č ke atrakcije nego iz njih zra č i i nepovjerenje spram modernoga svijeta, njegovih vrijednosnih poredaka, njegova politi č koga ustroja, spram brzine i smjera njegove evolucije.

Ipak, Heller smatra da je utopijska misao bitna jer ukazuje na mogućnost boljeg i pravednijeg društva te time kritizira sadašnje društvo.

Osnovni je problem među psihički labilnijim gledateljima činjenica da je Pandora, utopijska zajednica prikazana u filmu, tako dobro i idealno mjesto za život da nakon gledanja filma realni svijet nema smisla.

Nasilno reeduciranje, egzil i egzekucija uobičajena su utopijska ponuda neistomišljenicima.

Sigurno je da topos odnosa oca i sina jest topos koji dominira čitavom zapadnoeuropskom književnom tradicijom, pa je vjerojatno odsutnost majki u Držića donekle danak toj tradiciji, koja se mijenja na pragu 20. stoljeća, kada piše Vojnović, u čijem su opusu očevi uvijek krivci za političke krize, a majke su te koje održavaju barem sferu imaginacije, koja je na neki način utopijska i u koju se može pobjeći, kao što se bježi u kazalište.

Dobro, vizija je pomalo utopijska, ali naše težnje, čini mi se, trebaju biti orijentirane u tom smjeru.

Apokalipsa je najljepša utopijska priča koja je ikada ispričana čovječanstvu.