Loše je što se o Hrvatskom proljeću ne može govoriti bez da se utopimo u političke strasti, ali zbornik pokazuje kako je moguće u jedno izdanje sakupiti i različite poglede na taj povijesni fenomen, dodao je.

U Boga mi vjerujemo, uz Hrvatsku i Krista protiv komunista koji su nam pedeset godina braćo i sestre branili da peglamo kartice do besvjesti, da spičkamo zadnju lipu na pizdarije, da se barem tih dana u godini utopimo bez ikakvih ograda u alkoholu i da vučemo velike bijele lajne tog bogovskog kolumbijskog praha, pa da i ovaj Božić bude bijeli, snježni, što obilnije sniježilo to bolje, jer bjelilo je najbolje jamstvo za provod

1:685 000 da se utopimo u kadi

E tu smo se šutke složile da tugu, bol, jad i razočarenje utopimo u kojoj kapljici pića.

Konačno nam pomozi da se, kratkoćom jednog " da " rečenoga Bogu, utopimo u nj kao u beskrajno more.

opet s druge strane utopimo li Maloču odmah, možda još Gigu ako Bog da... možda još nekog

Siguran sam da ćemo svi koji ovdje sjednimo dati sve od sebe da se takav referendum ne dogodi, a ako se mora dogoditi onda o tome žele li ovu županiji mogu glasovati samo žitelji ove županije, a ne da se utopimo u masi i da drugi odlučuju o tome, rekao je Lončar čemu je župan Zrilić dodao kako će se u sklopu skorašnjih Županijskih organizirati stručni skup na kojem će biti govora o tome što za ovaj prostor znači županija ".

sve stoji asu.. taj grop muljanja se nece nikad odmotat.. al cak zanemari i to nego samo pogledaj kako se mi financiramo unazad godinu dana.. odgovor je jasan. ako ne utopimo nekoga - > nema love, ako neko ne posudi sicu - > nema love, sponozori - > koji sponzori??..

" To je kao da žele da se utopimo u Ansar Dinu ", požalio se predstavnik sekularnih tuareških pobunjenika.

Mare, iden se Antonijon vidit Zapadnu rivu, doć ću posli kad se utopimo.

Svrha obrazovanja je da se ne utopimo u masovnom društvu.

Možete naučiti više putem radosti, ljepote, čuđenja i smijeha, uzbuđenja, ljubavi i znatiželje nego kroz bol, jer problemi mogu sakriti darove i uvide, kao i pozitivne promjene, ako se utopimo u njima.

Lijena sam nabrajati još problema koji ugrožavaju čovječanstvo, nabace nam po koju slamku spasa i time nas drže da se odmah ne utopimo jer smo im potrebni.

A utopimo li i tako manjkavu državu u eunijsko more, možda ćemo se uskoro morati žestoko boriti za ono što već imamo.

Svi intelektualci trude se nekako razumski sabrati čovjekove »dileme« i »alternative«; svaki naš »kinizam« je, zapravo, pokušaj racionalizirati već nepodnošljivo neshvatljivu praksu, svaki naš »oceanski osjećaj« još je neki pjesnički pokušaj, ipak, urazumljenja o realnoj vrijednosti življenja; svatko hoće sačuvati još neku temeljnu ljudsku razumnost koja nam drži bradu iznad vode, a da se duševno ne utopimo, dok svaki naš dan proturječi svakom našem pokušaju da još budemo razumni ljudi u razumnome svijetu, to jest da svojim osobnim snagama steknemo nešto što bi se moglo nazvati »domom«, »zavičajem«, nečem u čemu smo ljudi sa svim svojim razlikama i sposobnostima, nekakvim »ljudskim« svijetom.

Da, na našem brodu nema kockarnica, bazena, kazališta, apartmana sa 5 zvjezdica... i dvorana za elitni bal, ali naš brod nije probila santa leda i motor nam je star ali ispravan. i imamo mogućnost da obrazovanjem svoje djece i svojim trudom, radom, poštenjem, istinom i ŠTEDNJOM umjesto bezglave potrošnje - prikupimo za malo bolji, i imamo mogučnost da svake godine malo poboljšamo svoj život. a imamo i mogućnost da se utopimo sa ostalim europljanima i da počnemo napuštati svoju djecu zbog neimaštine ili novca. zbog toga EU - NE HVALA. prikaži cijeli komentar

Krist nas svojim Duhom i čišćenjem osposobljava da se ne utopimo u moru egoizma.

... ponekad je potrebno zapaliti mostove iza sebe, izbrisati svaku moguću poveznicu sa nekim ljudima, osjećajima ii događajima. da, ponekad je to teško, no neophodno da mi mogli nastaviti funkcionirati, egzistirati koliko-toliko pribrani.. no što učiniti kada se ti mostovi sami od sebe regenriraju, obnove i postanu funkcionalni? da li ih ignorirati, okrenuti glavu od njih i odbijati svaku mogućnost povratka ili ih prihvatiti i biti s njima u nekoj vrsti suživota, simbioze? je saux non pas, fuck it, nažalost nema odgovor na sve. da li uopće postoji netko tko želi imati odgovor na sve? ne samo teoretski već i onaj praktični, funkcionalni, svrsishodni. da li bismo i onda ponovili iste situacije, da li bismo i onda identično reagirali?. ne želim imati sve odgovore, ponekad je ipak bolje i razumnije - ma kako god to paradoksalno zvučalo - ne znati. scientia potentia est, kažu, no to ipak više koristi na određenim poljima i aspektima života, no ovako.. u cirkusu koji se zove la vie, možda je ipak predvidljiva nepredvidljivost ono nevjerojatno, ono što nam daje osjećaj da smo živi, da živimo... jer što će ti život ako se ne osjećaš živim?. na koji način ćeš to postići, nebitno je; ok, možda ipak jest malo bitno, ali malo, malo. možda je način da se osjetiš živim nevjerojatni seks u polutami uz zvukove frenetičnog brujanja vlakova, možda je to bičevanje na krovu nebodera, možda je to luda vožnja gradom kroz ulice i uličice, možda je to druženje sa dragim osobama na frontu nekog lokala gdje si resident i skoro pa inventar.. varietas delectat..... no možda, možda je to hodanje po tmurnom, sivom gradu na obali mora, kroz koji rječina prolazi i prodire u svaku poru tvoga tijela.. onaj miris vlage u zraku u kombinaciji sa industrijom i moćnim svjetlima užurbanog grada; zvuk koji dopire iz gitare ispod gradske ure ili zova ljubičaste kože na kantunu... možda je to trenutak kada se osjećaš živim, kao i trenutak dok kapi kiše padaju po oknima, nevidljivim okovima; trenutak kada prostorno vremenski kontinuum prestane postojati, trenutak zvonkog šamara u hladnim zidinama trsatske gradine..... zašto da se utopimo u sivilu, među mediokritetima, koji zauzimaju mjesto, nemilice troše resurse? gdje je ta divna zemlja utopia u kojoj nema drugog života, alter ega, nedovoljno dobrih supstitucija i zamjena, gdje sorrow despair ne postoje... some day, some how.... da li je moguće slučajno naletjeti na nekoga koga poznaješ u milimetar? poznaješ, da; do one mjere kada i telepatija funkcionira, kada su riječi nebitne.. meaningles.. unforgettable.. premda, slučajnosti ne postoje, odbijam vjerovati u slučajnost, u jebene kaskadne grješke kojima smo svi mi okruženi... sve se događa sa razlogom... do tada, ostaje mi samo obaviti se moćnim crnim latexom i lizati si prste u rukavicama dok osjećam moćni puls čiste strasti... fetish strasti, mračnog užitka...

Nikada neće dopustiti da se utopimo u svojim suzama.

Koje su to prijetnje? - prijetnja autističnog neprepoznavanja i zatvaranja očiju pred istinskim problemima s kojima se hrvatsko društvo sučava i suočavati će se u izmijenjenim vanjskim okolnostima - prijetnja ulaska u političku rutin neinventivno obnašanje naše političke društvene uloge, vožnja ugaženim kolotragom dnevnog, reaktivnog, kritizerskog odrađivanja posla - prijetnja da se novim izazovima odgovara starim sredstvima i na stari način - prijetnja pristajanja na ciničnu i opasnu i općeprihvaćenu tezu da je politika nemoćna, da su političari po defaultu nečasni, sebični i neodgovorni ljudi - prijetnja da se i mi kao SDP utopimo u sivilu, bezbojnosti političkih stranaka, identičnošću tzv. pragmatičnog ponašanja koje podrazumjeva: da je vlast i obnašanje vlasti ne samo politički cilj, nego i svrha političkog djelovanja, da taj cilj podrazumijeva upotrbu svih sredstava i da je sve dopušteno, da nisu važne vrijednosti, načela i sadržaji političkog djelovanja, već da je vrijedan marketing, slika i dojam, da se stranke može voditi kao poduzeća, autokratski, elitisički i da se u ime tzv. političke efikasnosi smije i da je dozvoljivo zanemariti demokratske procese i procedure.

Jaco nemoj da se itko igra sa našom jedinom slamkom za spas koji nam Rohatinski uporno drži iznad vode da se ne utopimo.

Jer, što drugo može natjerati jednu ministricu hrvatske kulture, jednu ministricu zemlje koja se tako krvavo izborila za samostalnost, da tako mirno naloži da Hrvatska uopće ne aplicira na natječaju za samostalan nastup na prestižnom svjetskom sajmu književnosti, nego mirno pristane, dapače, naloži, da se utopimo u krug iz kojeg smo jedva utekli?

odakle ti to da je Hidr a. s besmrtan? nije li Resulullahov hadis kojeg bilježi Buharija kad je poslanika našao jedan ashab pored Medine sam... pa mu poslanik reče: znaš li ti da za 100 godina niko od ovih živih ljudi neće tad biti živ... problem je sufija što stavljaju svoje parametre iznad šerijata, a u stvari hakikat je upotpunjeni šeriat... nikad ti se neće povećati iman nit znanje nit stanje ako zikriš u džehrijskom društvu a pri tome baciš mozak na ispašu diveći se samo time kakav glas ima tvoj šejh i kako to prodorno zvuči... i ako instrumente pri tome koristi - kako lijepo svira... a shvataju samo oni koji su zalci... nije biit dali zikriš glasno ili tiho... biit je da svataš da Allah ' Azzewedžell čuje i glasno i tiho i ono što pomislimo... mi moramo imati ' ILm da bi se probijali kroz deredže a ' ILm u ovom slučaju kad zikrimo je da znamo kako Ga hvalimo i slavimo, da to izgovaramo na najljepši mogući način i da se utopimo... a utopiti se možemo samo ako shvatamo...

On daje snagu da činimo i nemoguće u očima svijeta i brani nam da se utopimo u taj svijet i da kako pjesnik reče« tečemo kao rijeka ».

Na nacin koji pokazuje tendenciju da se svi mi utopimo umjesto njih.

moj rođak mali maroje danas je učinio svoje prve korake-samostalno, prohodao je.često sam sam se gledajući u njega zapitala u što će izrasti, kako će izgledati i kakav će biti čovjek.prvi koraci u život, život koji mi oblikujemo, uljepšavamo, skrivamo se iza maski da bi da bi drugim ljudima bili zanimljivi.činimo sve da budemo jedinstveni, da se ne utopimo u masi.opet me ispunja onaj osjećaj sreće, blaženo stanje kad ti ništa ne smeta, briga te što ljudi govore i što misle.to je kao more u koje sam zaronila, ništa ne čujem, tek mutno vidim-i lijepo je... male me oke gledaju, maroje je došao i zabuljio se u mene, tko zna o čemu on razmišlja.ne shvaća on ni mene ni moje probleme, a zašto bi ga to i zanimalo? tako malen i nevin, tu je samo da bi meni uljepšao dan... i uspio je.SRETNA SAM

Državu još uvijek vode nezreli naivci koje kao ovce vode prefrigani anti-ekonomisti i čini nam se kao da bi bilo najbolje da je nema, da sve to utopimo u EU, ali jednom će se shvatiti da je ono što zovemo država, zapravo Republika i da nas jedino stvarna suverenost te institucije može spasiti od bankarske pohlepe.

Oči boje sna su izvor ljepote i tek kada se utopimo u njihovom pogledu tada osjećamo istinu života.

Niti imamo što izgubiti, niti ima ikakvoga razloga da se od vlastitoga jada utopimo u masi i pretvorimo se u nešto drugo i nekog drugog.

Bog je nešto drugo što nema veze sa crkvom a o vjeri se ne govori, to se osjeća. pripadnost nekoj sekti kao što je katolicizam ili drugo je samo želja da se utopimo u masi.