Udruga DEŠA, u suradnji sa Dubrovačkom kućom, pokazala je kako se prave kontonjata, mantala, arancini, bruštulani mjenduli i džem od dubrovačke ljute naranče dok su Veloluške pokazale kako se na otoku Korčuli prave hrostule, pršurate (prikle), lumblija i utopljenici.

Šamari se dijele, zglobovi uvrću, a utopljenici hvataju dah.

Zavidne svote dobili su i ' utopljenici ' - NK Zagreb (1.450.000 kuna), kao i posrnuli košarkaški imenjak (KK Zagreb) kojem je pripala gotovo identična svota.

Držala se sretnih sjećanja onako kako se drže utopljenici slamke, zašto?

A mi hrlimo tamo ko utopljenici koji se hvataju broda koji tone.

Don Ivan Grubišić, koji također izlazi na izbore u ovoj izbornoj jedinici, smatra da su se jučer sklopljenom koalicijom udružili utopljenici koji nastoje održati glavu iznad površine.

Dužnički problem je održiv samo do one razine dok ostatak svijeta ima povjerenja u dužnika, odnosno u njegovu sposobnost servisiranja dugova, što pojednostavljeno znači sve do onog trenutka dok na tržištu dužničkih obveznica postoji netko tko će kupovati nova zaduženja država koja su jedina slamka za koju se drže svi utopljenici ovog planeta.

Brečić je početkom sezone pokušao scenom oprimjeriti apsurd, i štrihajući didaskalije glumce postavio u crni drveni val s rupama kroz koje izbijaju kao utopljenici.

Još zanimljivije bit će u Zaprešiću gdje se susreću utopljenici Inter i Zagreb.

Utopljenici iz Dubrovnika vodili su sve do osam sekundi prije kraja, a onda im se dogodila velika tragedija.

U Odesi se je klalo, tamo su pucale kosti i tamo su se davili utopljenici, i samo 23. oktobra 1916. ustrijeljeno je trinaest Hrvata poslije bune u Kuljikovu polju.

Upravo je završni dramski tekst u ovoj knjizi, Nepoznata iz Seine, apokrifna obrada urbane legende o nepoznatoj utopljenici koja smrću iskupljuje druge, pokazatelj te zrele von Horváthove poetike s proslavljenim preuzimanjem forme pučkih komada.

Stoga, pustite ljude da sami zatraže vašu pomoć ako im je potrebna. (Izuzimaju se utopljenici.) A dijete možete promatrati iz prikrajka dok sâmo piše domaću zadaću.

Tražim onu spasonosnu slamčicu za koju se hvataju utopljenici, ali nema više ni tih slamčica, previše davljenika je već umiralo u ovom uzburkanom moru sudbine.

Dolazili su nam i utopljenici, najčešće turisti, imali smo čak dva ili tri takva slučaja koje su uspješno riješili naši anesteziolozi.

Eto to mi je bila intencija. (jednom si me pitao jesam li svečenik (nisam) - poslje sam ti objasnio, pa si shvatio prirodu stvari Evo me @ Kristijan (kojeg poštivam jer ZNA MISLITI) opominje da ću napravit svetogrđe, no upravo suprotno, BRANIM SVE ONO POZITIVNO ŠTO JE UČINILA i PRUŽAM RUKU UTOPLJENICI, i mislim da je to KRŠČANSKI A sve ONO LOŠE ZABORAVLJAM LP

Prema vanjskom izgledu utopljenici se dijele na »blijede« i »modre«.

Takvi utopljenici susreću se, nažalost, veoma rijeko (jedan »blijedi« na devet »modrih« utopljenika).

Isus je bio mornar kad je hodao po vodi i dugo nas je gledao iz svog usamljeničkog drvenog tornja A kad je zasigurno znao da ga samo utopljenici mogu vidjeti Rekao je: Svi će ljudi biti mornari dok ih more ne oslobodi.

Manje sretni se još osjećaju kao utopljenici zadnjim snagama izvučeni na obalu.

Nakon što su se privezali uz regatni brod Desto i stupili u njegovu kabinu, podjednako su razdragani i dobro raspoloženi, s razlogom, bili i pobjednici i utopljenici. Bilo je gadno, valovi su bili golemi, borili smo se s s njima oko pola sata dok nas nisu pokupili dečki iz Orebića.

Zato se odmah pristupa oživljavanju s 30 kompresija čime se povećava cjelokupan protok krvi. " Izuzetak su bili utopljenici kojima su pluća bila puna vode, pa je u tim slučajevima dovođenje dovoljne količine kisika u pluća odigralo važniju ulogu od masiranja srčanog mišića.

da li je moguće ne pripadati (posebno ako u džepu nemaš niti za kartu za avion), to sam ja htio načeti, a ne prežvakavati tko je kriv za rat, najbolje je to rekao jedan dečko iz Lapca dok smo prije par godina čavrljali na nekom derneku; vidiš, sad pijemo pivu a da smo se našli prije deset godina pucali bi jedan na drugoga:)) ma, naravno da su uvijek krivi njihovi a ne naši, pa tko bi bio lud tvrditi drugačije:))) to ja gore i tvrdim, da htio-ne htio uvijek ako ne postaješ naš postaješ njihov zato Tunis uistinu nije daleko od Plitvica, samo što se tuđe nevolje dešavaju drugima a nevolje (i još gore: nedjela) se uvijek dijele na njihove i naše, to je ostalo nezamijećeno? zato ću i ja ponoviti: masa kada je protiv u pravilu je u pravu (sve do trenutka dok to protivljenje ne pređe u rulju i linč), ali kada je za, onda teško mene su sociološku fenomenologiju puno više podučavali Strummer i Štulić (ne velim da sam išta naučio) nego oni bradonje iz pretprošlog stoljeća (kod kojih me posebno odbijalo što njihovi sljedbenici tako hektično inzistiraju da svi moraju misliti isto, brrr), ali ne mogu ne primijetiti kako je misao o tome da ljudi da bi preživjeli ne biraju društvo briljantna i u tome je point: osuđujući druge, mi se ponašamo kao da su oni živjeli u laboratoriju, u nekim idealnim uvjetima, a u stvari su se borili za svaki dah i čas kao davljenici i utopljenici pred navalom mraka, zla i skakavaca; žalosti me to da Švejka nitko ne ističe na svojim zastavama (što vijore, kapi s oboda), a boljeg načina borbe protiv mašine ja do sada nisam zamijetio, ili netko jest? pozdrav, i najte kaj zameriti

U svemu je začuđujuće kako nitko ne traži nestalu, niti je bilo tko prijavio nestanak ženske osobe koja bi po opisu odgovarala utopljenici.

Poznato je da će iz lige ispasti zadnja tri koja su se, praktički, isprofilirala iako utopljenici iz Antunovca i Petrijevaca pokazuju znakove života.

Riječ je o pričama u kojima su svi junaci gubitnici, utopljenici na suhom, kako je to rekao Magris.

Tko ne pliva s vremenskim virom, tone u njega, a utopljenici se hvataju za slamke: kazalište gdje umjetnost uživo tvrdoglavo opstaje, radio koji u silnom vremenu što isparava u eter podnosi čak i ozbiljne razgovore, web koji beskrajno širi i ulančava naše priče, koji ih neizmjernom memorijom čuva za nove i nove čitatelje...

U Odesi se klalo, tamo su pucale kosti i tamo su se davili utopljenici, i samo 23. oktobra 1916. ustrijeljeno je trinaest Hrvata na Kulikovu polju.« I dalje: »Odeski pokolji nose u sebi sve elemente kasnije političke južnoslavenske tragedije, a duboko moralno negodovanje nad ovim dinastičkim umorstvom, kome je nedostajao svaki realniji politički smisao, izazvalo je u najširim masama neodređeni moralni revolt protiv jedne koncepcije koja se ovdje nametala kao novi motiv političkoga ropstva.« Tako Krleža, taj isti vazda lijevo i vazda jugoslavenski orijentiran, piše o prvom srbijanskom masakru Hrvata u 20. stoljeću, gotovo nepoznatoj epizodi pokolja koji je srpska vojska počinila nad vlastitim hrvatskim suborcima, pripadnicima dobrovoljačkog korpusa sastavljena od zarobljenih austrougarskih vojnika južnoslavenskog podrijetla.

Kida ih od svega što im je milo, baca ih po vozovima amo-tamo, sa sjevera na jug, sa istoka na zapad, goni ih po jamama i grabama, kolje i ubija, muči i vija, užurbano i bezglavo, a ljudi se pustili kao utopljenici što se bujici prepuštaju, jer ono što oni misle nitko im još nije formulirao, i ono što bi oni htjeli nitko još nije postavio za svoj politički program.

Polako ali sigurno postajemo utopljenici vlastitih zabluda.