... da obećanje nije uvik ludom radovanje, dokazuje i priloženi spotić, koji sam ipak uspila završiti, da ne čeka svjetlo narednog Božića... a je da se ponavljam, al ' osim što mi je Tedijeva Ponoćka najdraža božićna pjesma, toplo se nadam da su moje slike pjesmi dale dodatni šug, kako se jednom prilikom, ali u obrnutoj situaciji, izrazio moj dragi anonimac, al ' zato ništa manje drag prijatelj, sretnik...... i ovom prilikom želim napomenuti i za ubuduće, iako stvarno mislim da se to i podrazumjeva, da svi moji prijatelji jednako vrijede, i blogeri i anonimci, i da između jednih i drugih ne pravim nikakvu razliku...... i samo da vam još prišapnem, zašto su mi ovi spotići tako dragi... osim što mi spajaju dvije " ljubavi ", pjesmu i sliku, donekle me spašavaju " muke " odabira slika... kužite, u malo utrpaš puno... slika, mislim...... al ' ako vam je slučajno promaklo, rekoh samo donekle, jer utrpala bi ja i u spotić više nego triba...