I bilo bi divno, ima mi frendica pravo, kad kaže... bilo bi divno da čovjek može upravljet svojim umom, razmišljanjem, da prestane najednom razmišljat o nebitnim stvarima, da može na tren ztaboravit sve što mu ne treba.. no meni očito treba bistrenje, pošto ovako definitivno nikako ne mogu, i ne stignem ništa, kamoli ovu lektiru koju čitam cijeli dan.. mislim.. jako sam koncentriran na nju, nema šta, kako da objasnim nastavnici da mi se u glavi vrtilo sve, od napoja do samoanalize, dok sma moro čitat lektiru na starohrvatskom jeziku. to mi je nemoguće.. još da zapamtim sve to.. otkad sam posto ovisan o napoju i tomu sličnom, sposobnost pamćenja mi je manja, bar za one stvar što ne spadaju u tu skupinu.. i trebam sutra pokušat ponovo nepustit si nijednu pjesmu, kao onih dobrih starih dana.. uglavnom. sad je pitanje, da odme spavat ili pročita, lektiru?.. rješenje je zatvorena knjiga, i blog jedne nevjerojatno dobre i organizirane, nepoznate mi osobe anne, na adresi http://lektiregim.blog.hr, gdje svaki put kad napišem bilokakav naslov lektire u google, uvijek, ali uviejk to bude među prvima na popisu... i to ću prellistat, svaku 20 - tu riječ posta o ovoj lektiri, otić nešto pojest prije svega. i spavat nakon svega, gdje ću u međuvremenu spremit torbu jer mi je nastava za 3 sata što zanči da imam 2 sata za spavanje... što ukazuje na to koliko sam ja zapravo ovisan o kompjuteru i koliko se ne mogu koncentrirat na lektiru.. nikako, ali nikako.. ma dođe mi samo da odustanem.. tako mislim da će i bit.. zapravo rezultat mi je svejedan. ovih zadnjih dana od mene uopeć ne postoji osoba, postoji samo čiko koji ide vamo i tamo i ne pamti ništa od školskog a škola je ko idiotu na prvom mjestu... kao što kaže " ivice, ti neznaš šta je život "..