Ko pjenom smijeha, sapunicom je omivala butice mi rumene, ko u dusu, u pamucne me uvijala pelene.

Probao sam i na hrvatskom, uzdajući se u sličnost slavenskih jezika, pa sam se opet vratio na engleski, a dama se samo uvijala i na sve moje pokušaje odgovarala s what? (što?).

Lagano bi vrškom jezika kružio po unutrašnjosti njenog malog uha, dok bi se ona uvijala zbog slasti u mom naručju.

Bilo je smjisno kad smo je pozivali imenom a narod se okrecao ocekujuci nekakvu zenu imenom Ankica, bilo je jos smijesnije kad su saznalai odakle psicu ime.. bilo je zabavno imati tu malu crnu kuglicu dlaka po kuci koja se nekako uvijek uvijala podno nasih nogu i trazila toplinu koju je izgubila.Naucena na slobodu nesmetano je svrljala po dvoristu, vrtu, a onda se preselila na ulicu prativsi me svaki dan na posao, ostajavsi ispred zgrade gdje sam radila te odlazila sigurno kuci.I tako svakodnevno imala sam pratnju.. svaki pokusaj da je otjerate kuci bio je bezuspjesan jer Ankica bi se " pocela vracati " u pravcu doma, sakrila iza kotaca automobila i onda poput nekakvog spijuna pratila me uvijek na isto mjesto.

Pokušavao je ostati miran ali kad mu je počela rukama prelaziti preko dlakavih grudi kao da je eksplodirao nije mogao da se kontroliše doživio je tako jaku erakciju, privukao ju je sebi okrenuo ju na leđa počeo strastveno da prodire u nju dok se ona uvijala kao zmija.

Stabla su se u pustom polju uvijala, i strašan šum prolazio preko njih, te se činilo da baš taj šum a ne vjetar savija jablanje i vrbe.

Marijana je dahtala i uvijala se na krevetu dok joj je moja bivša cura sisala usmine, oblizivala se i coktala, šamarajući joj pulsirajuću vaginu svojim neumornim jezikom.

Po tome što sam se ja uvijala i povremeno vriskala on je znao da je njegovo nastojanje svrsishodno.

- Varaš se - tupo sam promatrao njezinu stražnjicu, u uskim sivim trapericama, što se uvijala poput para zmija i nije mi bilo jasno zašto bi me to moglo privući.

chistachica koja je prolazila samo uzviknu " JAO.. zmija " stvarno - zmija. na sred jebenog hodnika polako gamize. " izbacite je napolje " m ' da, chime mislish da je izbacim veshtico? da se bacim na nju goloruk ili da je ljubazno zamolim da krene prema izlazu? dohvatim neku prastaru metlu (sa krivom drshkom shto se kasnije pokazalo kao loshe) i pritisnem je drvenim delom uz pod, drzim je tachno iza glave ali nemam chime da je " dokusurim ".. trazim od ove veshtice da mi da " dzoger ", ona mi dodaje kraj kojim se brishe, jednom rukom drzim metlu kojom sam pritisnuo zmiju drugom okrecem tupi kraj.. zmija se izmigoljila - jebem ti - omakne mi se.. " nije valjda da se vi plashite zmija? " - ne prokleta veshtice, uopshte se ne plashim, samo ne bih zeleo da me ujede. pogotovo zato shto prvi poot vidim ovu sortu i nemam pojma koliko/da li je otrovna - dodajem u sebi nekih 5 min kasnije poshto sam tad bio prilichno zauzet. bila je frka da ne shmugne ispod vrata u neki magacin a onda ko zna ko i da li ce je naci. prevuchem je na drugu stranu hodnika, obavija se oko drshke od metle, nekako s obe ruke uspevam da je pritisnem uz pod bash iza glave i trazim od ove veshtice (pardon - chistachice) da je dokusuri. " jaoo, kako cu? " - ma samo uzmi i chukni je dva-tri poota po glavi s onim " sigurno? mislite da ce moci? -... i konachno se setila i ubila zmiju, malo se uvijala (refleksno, to je normalno kod zmija (i veshtica), kod nekih traje i satima, kod ove (zmije) je bilo brzo gotovo). posle su me zezali da sam ubio prvu zmiju na prvoj smeni (" nadam se da je to i zadnja. zmija, ne smena ") posle 5 min mi je bilo malo frka, ono u stilu; " u jebo te " razmishljao sam da li sam dobro postupio shto sam je ubio (mada znam da bi je jako teshko izneo zivu napolje).

Čast izuzecima (top modeli), no Samsunzi niže i srednje klase bili su pomalo jeftino izrađeni gdje god ste ga stisnuli tijekom postavljanja, plastika se uvijala i škripala.

Oko uspravne prečke uvijala se prekrasna mlada žena, plesala je bez glazbe izvodeći neku zapanjujući uzbudljivu koreografiju.

Striptiza nije bilo, al se zato pjevačica Soulfingersa uvijala tako da su mnogi pomislili da će se na kraju i skinuti.

Sjedio sam ponovo obučen na rubu kreveta dok se moja gošća trzala, uvijala i arlaukala i pitao se što je to meni trebalo?

Marija gledaše zvrndajuću macu koja se je na svom pećnom prijestolu laskavo uvijala, uzdižuć oštro kusast rep komu na vršku, kad je još bio cijel, bijaše zaklonjen potajni vražićak, a toga je sretno pristranio sluga svojom kebom po nalogu praznovjerne Kovačićke.

Na moj zamah i fijuk biča ona se uvijala, ali to joj nije bilo od koristi jer je bič bez greške šarao dolje i ostavljao tamo svoje fine tragove.

Napeto su se gledali čitavo vrijeme, dok se ona požudno uvijala i zvala ga bokovima, a on prodirao sve dublje i sve brže.

Znale su gdje je najslađi dodir a Marijan ih je posmatrao dok mu je krv navirala venama, uživao je gledajući dva ženska tijela koja su se uvijala od nježnih dodira.

Svijetla linija na pustoj cesti uvijala se kroz mrak iznad njenih prstiju zgrčenih oko volana što se rijetko kad naginjao na lijevu a još rjeđe na desnu stranu.

Urasla dlačica zapravo je ona koja se nije uspjela osloboditi iz svoje folikule već se uvijala i ponovno urasla u svoj vlastiti korijen.

Uvijala se pod njegovim rukama dok je on uz pomoć njenih bradavica pokušavao naći radio Zürich ne bi li čuo željene vijesti s burze.

Vozili su se rubom dubokog klanca oko kojeg se uvijala cesta.

Ona je plesala, uvijala se, na kraju skinula i polako u ritmu muzike za odlazak u toplo, krenula s kamiona stepenicama priručnim...

Dahtala je i uvijala se dok joj se lice grčilo grleći me desnom nogom, dok joj je lijeva ostala na podu.

Poljupci po vratu bili su sve grublji kako se ona uvijala i dahtala.

Kao da je dok se uvijala oko gospodina Kobi njeno prisustvo cijelo vrijeme bilo usredotočeno ustvari samo na njega.

Ljubimac je bio sličan njoj, po vitkosti, mješina mu se vukla po podu, tako da bi bilo dobro staviti neku rolšuhu sa četiri kotača, kako ne bi dobio ogrebotine od poda, a kičma uvijala kao da je Bud Spencer jahao po nesretnom biću.

Baš u tom trenutku, neka mala plava u uskoj majici i safari hlačicama na tregere uvijala je bokove na stolu, postavljenom nasred dvorišta, negdje u srcu dalmatinske zagore.

I tako, sjedim i pijem pivo, a nakon plesačica je izišao mađioničar, pa neki žongler, pa se neka ženska uvijala s nekakvom zmijurinom, pa je pjevač otpjevao tri pjesme, pa trbuhozborac, pa je izašla striptizeta - sve je to izgledalo otprilike kao Zagrebfilmijada, ali bez animiranih filmova između - a Petrović je samo stenjao buljeći u ženske naokolo.

Uvijala je tijelom kano Šeherezada, mameći me u grmlje, ali baš i nisam bio nešto raspoložen za avanturu u grmlju s nepoznatom zmijom.