I kad se probudih, uvjerih se da je sve to što bih morao pripovijedati nekoliko sati trajalo tek nekoliko minuta.

Pročitah ovaj komentar od godpodina Joze Matekalo i ponovo se uvjerih da mi Hrvati rado POSVAJAMO kad je netko dobar u pitanju i ne opisujemo ga kao - ma, on je Bosanac

Šalje mi se redovito mjesečna svota, nisam nikakim poslom vezan; uvjerih rođake, da idem na studiranje, da me na povratku čeka stalno mjesto, da ću napisati nekoliko drama i t. d.

Na temelju toga kazivanja potpuno se uvjerih, da grada ni podora Bužanina u svem okolišu livanjskom uopće nema.

Kao i za vrijeme boravka u Vukovaru svaki put, tako i čitajući Ćaći, uvjerih se da ljepotu u njezinom najširem obliku nigdje nećeš tako osjetiti kao na rubu plača.

Uvjerih rođake, da idem na studiranje.

Napokon ju uvjerih da je sve ok i da me ne smeta taman da izbaci hektolitar tekućine iz sebe.

Dobro jutro slatkice, prije samog izlaska preko balkona začuh bebu (Roko je već u akciji-pomislih) a na samom izlazu sretoh susjedu sa preslatkim Lukom u naručju.... žure malena na terapiju u bolnicu..... zasigurno će te se vidjeti, nosi ti pozdrave zlatice, veliki je to dečko - ima 8 mjeseci i puno toga zna, na spomen tebe Luka se nasmija a ja nekako sebe uvjerih da je razumio.... sve će ti reći.... na vašem jeziku gu, ga, ma, ta..... Grlimo te i ljubimo radosnice, pozdrav..........

Za posjeta potkraj prošle godine osobno se uvjerih u gostoprimstvo dominikanaca, koji će vas rado provesti hodnicima i prostorima samostana znalački vam tumačeći pojedine detalje, manipulaciju svjetlom, vizure ili pak način na koji se arhitektonski oblici kreću sinkrono s vašim hodom.

- Ali, jbm. što me ovaj forum zna ispizdit: rofl: (gore nego li susjedi tračari oli gatari..), i kaj mi sinoć trebalo da se upustim u bespotrebnu raspru sa tkzv. prijateljem, umjesto da poljubim krevet onaki skljukan (iako se uvjerih da pravi ne postoje ili naletiš, samo jednom u životu..).. samo zato, kaj sam se zaletil na politiku na temi o Tuđmanu (kao, da li zaslužuje slavu koja mu pripada) - eto, rekoh (u prvome postu, otkuda je lavina i krenula..) kako je bio otac domovine iako mu zamjeram par sitnica, još napomenem tamo kako dozvoljavam, da griješim (kao VU, 200 naj obitelji idr.) nato se Vukovarac (koji uz to prošao logore) javi ko vrelom vodom oparen i đonom name Ad hominem, laži, podmetanja, pošto smo otišli u OT prebacim se na temu na " Bitka za VU " (izdaju i prodaju nis nit spominjao, za koju se uporno lovi).... jbt. nis mogel vjerovat kojim se sredstvima služi, i dalje ga lijepo i uljudno zamolim da me slobodno dezargumentira (bez podmetanja), kvota ili linka (jer sam kakti pisal na ludoj kući nebološtine, što je još jedna laž u nizu) pa nek me slobodno diskreditira, ali ne,.. još me stavi na " ignore " kako kaže (" jer smo završili "). vidjeh sad ujutro (biće smo oboje insomničari): lol: kak se opet javlja i piskara. (al, još bu me čul...): zubo:

Čudno, ali dobro mi je u mraku, u hladnoći... Viorenje vode koja nosi tijela ispunja me u potpunosti... S tjelima osjetim prisnost, ali ipak nešto strano.. slijepo koračam, idem dalje uz obalu... pitam se zašto tražim leptira onako podsvijesno... i još pitanja: Zašto je leptir uopće tu? Nije li leptir On? rekao je jednom da će mi leptir pokazati put kada ga ne budem znala sama, da će biti uz mene i otada se uvjerih da je on moj šaptač stopama... da će me izvesti kada pomislim da izlaza nema, da tonem, nestajem... Nije me strah, misli griju moju auru, one iste misli na djevojku koja me treba i zove u mraku... Ali ne čujem je, ne vidim je Koračam... znam da je to ispravno koračanje prokošenom stazom iako naizgled nije uopće bistra, nije jasna... Zašto mi nije više rekao, zašto me ostavio tu, samu...? Pogledam lice rijeke, njezino lice s onih milijun drugih lica.. pogledam na tijelo koje se koprca otovorenih očiju.. Ta-živo je, živo Odlučih saznati, pitati... Koga? Ispred se odnekle nacrta most.. Neobično se svjetluca, u njemu hukti, leti, miče se, sudara oblik energije... Približim se... Proziran je, staklen, veličanstven Ne prestajem zurit u njega fascinirana odsjajem, prozirnošću... Gledam u čudu, vidim sebe... sebe nasmješenu, sebe u zagrljaju, onaku kako spavam i sanjam... prepoznajem svoju kuću, svoju livadu, prozor (ah, prozor s malom zelenom zavijesom)... sve što je nekada maloj djevojčici s crnim pletenicama odnijela neka ruka... uzela joj najdražu igračku, sakrila je... gledam sebe u cvijeću s leptirima i na stijeni, blizu valova.... gledam se s vjetrom u kosi... u polju s mnoštvom male djece... ponovo ja kako volim beskrajno, kako cvjetam u ruži koja krvari, kako se igram skrivača s djedom kojega se sjećam s fotografija U svakoj onoj kuglici s krilima moj je lik... kuglice su male i ima ih puno, ne mogu izaći iz stakla ovoga mosta... Odjednom postajem zbunjena, postajem tužna... Ovo je nešto što sam hoću, želim... a nekada je bilo tu.. Izbezumljeno se okrećem, tražim... Što tražim? Primaknem se blizu rijeci, ona teče negdje iza, ne vidim još gdje... pogledam u lice tijelu.. onome nijemome tijelu.. ponovo ja Moji likovi svugdje... ja koja sam ranjena, ona koja je iščupanog srca, ona koja nema ruke, ona koja nema očiju... masa nijemih polako pjeva moju pjesmu.... ne vidim dobro dalje, gubim se u zvuku...

Ja se uvjerih da je Ferkonjina majčica gospodovala nad svojim bračnim drugom, otkako me primiše u svoj dom kao svoju...

Korištenje termina tipa " apsolutno " pa k tome još i slikovitih " padova u vodu " najčešće (pročitah to negdje i OSOBNO SE UVJERIH u mnoštvu situacija u praksi) u biti iskazuje nemoć sugovornika da kvalitetno zastupa svoje mišljenje, a sad ću bit malo zločest:)) pa ću reć da me to niti ne čudi jer taj apsolutizam iz tvoje argumentacije taman je u skladu tvojih istomišljenika čije ideje zastupaš - gay agresivaca:))

Napomena: Mogu se čuvati dosta dugo (čak i do mjesec dana), ali su osjetljivi na vlagu pa je bitno da ih spremite u hermetički zatvorenu kutiju jer će u protivnom postati ljepljivi (uvjerih se osobno).

I ovo bi zamračilo sve moje predodžbe i razum da me ne osvjetljuje Pankracije koji još i danas pripovijeda pun zanosa i cinizma, kako je iz komedije razbijao jaja, i da se navrijeme ne uvjerih da sam uživao u orgijama i deliriju prirode i katastrofe i da je mrtvi starac s lulom u ustima bio dostojni finale velike tragedije koju vidjeh svojim zdravim očima i u kojoj odigrah svoju ulogu savjesno, temperamentno i bez treme...

Uvjerih se u to puno puta.

U prvi čas opazio sam da je Korić naprama kćerima strog i strogo odmjeren, ali iz svake crte u licu, iz svakoga pogleda uvjerih se također da ih strastveno ljubi, gotovo obožava, pa da baš stoga mora da hini nepristupnost i strogost.

Izmirih se pak sasvim, kad se ubrzo uvjerih da nema ni u jedne ni u druge ni za lijek pretjeranosti, nasuprot, obje da su posve prirodne, prostodušne i mile djevojke - koje imađahu toliko svoga u sebi da se nisu slijepo povodile za propisima mode.

Čitao mi ga, i uvjerih se da Hrvat još uvijek junački umire, pa bilo i na sramotnom užetu.

Socijalizam je, na najmanje jednom primjeru se uvjerih, naplaćivao porez na katastarski prihod svim posjednicima nekretnina, bez obzira na vlasništvo nad nekretninama i bez obzira na to jesu li se posjednici bavili poljoprivredom.

Sada se pako uvjerih da me prezire ili mrzi...

Po tom predobiste i mene, jer se uvjerih da je vitez gotovo poludio, a gospođica pamet izgubila.

Zažarilo se, pomislih, ali se kasnije uvjerih, da je ona bila uvijek rumena.

Jedno znam: uvjerih se, da u nje ne mogu zatražiti novaca.

Vi se đaci rugate oficirima da su ćuskije i šta ti još sve ne znam, a u svom se lutanju kao odgojiteljica uvjerih da su to najčestitiji muževi.

Čuo dostatnu količinu priča o ovom objektu, no sada se uvjerih osobno.

Ovo pitanje postavljam obzirom da se nedavno na svoje oči uvjerih da - unutarnje krvarenje i trovanje u kombinaciji nisu dovoljan razlog da te ostave u bolnici dulje od tjedan dana.

Ali, kad mi treći put Šua razložno ponovi poruku, uvjerih se a ozbiljnost i zdrav razum podupire njezine rečenice i pođoh lica pokrivena rupcem na sastanak koji mi tako nenadano zakazaše uglednici.

o makarska, o deep club, o mrcvarenju covjeka u lokvi krvi, pa zašto moj stipe, zašto si takva seljačina govnarska, nikad nisam pročitao gore komentare o nekome po svim mogućim forumima, a i uvjerih se vlastitim očima, pa ti si stvarno šljam šljama, samo bi gore bilo da se na kraju ubiješ kad shvatiš koji si jadnik ako ikad budeš sposoban, jedino dobro je što ne možeš biti gori nego jesi (izuzev koradea) pa možeš samo nabolje.. pogledaj malo oko sebe i počni se mijenjat, valjda nije sve izgubljeno... (Bože, ne diži ruke od brata 06.04.2008., 01:34:03)

Prevarih se, uvjerih se da nije vrijedno moliti.