ah, ad astra, jebo monologe... ne pišem ja monologe, ja sam povućen sa scene, ja ne padam na te tričarije, ali sama pitaš kako to da su žene sjebane. ha, čuj, s obzirom da si banula na sexomat moraš znati zašto... očekujem tu nekakvu ad-astru koja zna kako se sa frajerima upravlja... to ti je kao one dame sa rolexovih reklama, putuju po svijetu, stoje pokraj privatnih mlažnjaka, nose crne kostime, francuske šeširiće, prošle su sito i rešeto... ne bih rekao da se takvu more izvozati, ikako. dakle, ili služiš sebi samoj, ili si posluživana bez kontrole. odlučite se kako ćete, to je to. mrzim curke kojima nekakva dublja misao uvijek izgleda kao monolog, jer kad bih tu monolog razvio, ja, ili triper, ili ovaj pametni splića, ili rujana... hej, to bi tek bila furka, od koje ti ne bi ništa razumjela. nisu to bljeskovi istine, sve je istina, a najviše to da me srdita mala poput tebe nemre izvozat, a u maseratiju ili bugatiju kojega vozim u mašti svakako neću doći po tebe... zaustavit ću se ispred Četiri godišnja doba u minhenu i tam pokupiti neko čudesno ekspenzivno stvorenje, da me smiri i da mi recitira rilkea ili miješa koktele i pjeva pjesmice do jutra. tak je to. osim toga, kada bi ova koja pita tom tipu doista bila bolja od prijateljice s kojom površno živi, zašto ne bi pokušala, ali baš zato mu sve mora reći u lice, kako sam i rekao, moja ad-astra-stelarna.... ali ovdje ne pita rujanka o stelarnom mačetu već o serpentinskom, bazileusnom, zmijskom, zločestom... rujana je stara maherica i ona je odmah nanjušila zmiju u njoj, dobro maskiranu. tak je to. ad astra, kad te savršeno ševe, ili kada ti savršeno nude monologe... ah, sve je to seksačina, u mozak, ne? druže jeftiću ja sam iznenadjen i uvredjen.