Kao prava filmofilka francuskih korijena (iako sama kaže da je nomad čiji su korijeni unutar nje same, a ne neke određene kulturne zajednice), Delpy u svom filmu kreira scenu kojom citira jedan od Godardovih novovalnih klasika Muški rod, ženski rod, a samog Godarda stavlja u usta liku svog američkog partnera koji želi skinuti novovalni Godardov imidž (kao što je kod Godarda Belmondo skidao geste Humphreyja Bogarta, što će reći da Delpy nastavlja dugi niz američko-francuskih uzajamnih utjecaja), a na toj liniji uvodi u igru i Bertoluccijev Posljednji tango u Parizu, kad njezin filmski američki dečko traži od nje, tj. njezina lika, da oponaša Marlona Branda u jednoj od scena iz tog filma, koja opet, asocijativno-kulturni se kontekst širi, može prizvati Munchov Krik.