Sjedio je uz Srdu Kapurovu, uz to skladno maleno tijelo, razrezano po sredini pa zašiveno poput zlatom obrubljene šahovnice na predsjedničkom grbu, hrvatskim pleterom doktora Webera, i mislio je Lazar gledajući ju golu, mislio je svake noći, o njezinom posljednjem uzdahu.

bez imena, ona zove te k sebi da pod njenim haljama potražiš utočište ili bar pronađeš prenoćište i poletiš nad njenom kućom u bučnoj gradskoj luci uvijek se vraćaš toplini njenih bedara slatkim riječima s najslađega jezika produženom uzdahu u perverznoj seansi ti joj se daješ još jedan zadnji put puštaš da te voli ustima da te časti sokovima i proguta te s tvojom ljubavi što joj je stavljaš pod noge

Nakon niza godina, u slučajnom snenom uzdahu umornog planeta, lahor je udahnut sa površine i kroz neštićene pore zanesenog sanjaća uveden u središte promjena... njegovo lutanje bljeskovitom površinom, zamijenili su tamni hodnici njene dubine...

Niko se ne duri i ne hladi i ne spušta jer na mom izrazu tela, u drhtaju, u uzdahu ne vidi, ne čuje, ne oseća ono što očekuje i želi.

Mnogi među nama su bili blagoslovljeni potomstvom, kćerima i sinovima, no njihovi su životi oduzeti da biste Vi danas živjeli, oni su svoje živote dragovoljno položili da bi drugi živjeli i u životu uživali, a njima je na posljednjem uzdahu sa usana Božje ime izrečeno, znam to jer sam osobno proživio nekoliko puta.

Čim sam spomenuo camu, Francuzu su zjenice sneno zakolutale i rekao je u onom slatkom uzdahu prisjećanja: " Aaaa..

I ono ukleto, nalik stolarevom savjetu da na svom umoru oprosti mnoge mu nanijete nepravde, pri zadnjem uzdahu da uzvikne: Dobro, ali cvoru ne oprastam nikad vise.

I natapaju kožu mirisom tvog dodira; maglovita snoviđenja u glasnom uzdahu...

Pronalazim Ga u svakom uzdahu vjetra, u tišini čujem Njegov glas...

U uzdahu neizvjesnosti svi smo ostali.. i gooooooolllllll

Čin ljubavi, izražen u njezinu posljednjem uzdahu, bio je poput stalnog daha njezine duše, kao kucaj njezina srca.

U zadnjim trenucima koje provodim uz prazne slike počinjem shvaćati bit ove mržnje koja me jutrom budila prezireš me i ja prezirem tebe mrzim se i taj bijes ubija sve oko mene želim ostati sama u ovom svijetu koji sam mukom sagradila neobjašnjivim uzvicima otjerati sve koji me srcem vole jer olako shvaćam nepostojeće probleme i dajem im velike važnosti kao da se klanjam nekom nevidljivom uzdahu olakšanja kad god me krivo pogledaš Ah pa oni me mrze i kako mi je drago zbog toga toliko časti da me okruni svaki podsmijeh želim nestati bar na trenutke postati providna i da me svi zaobilaze u širokom luku kako bi moje kraljevstvo nestalne ličnosti ostalo čitavo i kako bih mirnije slušala pjesme u kuli hladnih zidina koja me čuva od tebe koliko je privlačna ta tjeskoba koju primam i suze su postale slađeg okusa a miris gnjeva neodoljiv mrzim nas, Nestalnosti zato što su tvoji poljupci pretoplog ugođaja za moje ledene usne

Tuga se prelomila kroz okupljene, sjećanja su se vratila u 1991 godinu, kada se dogodio ovaj teški zločin, tada su oči civila po teško održavanim dijelovima Grada zaklopila u bolnom uzdahu, te otvorila u strahu što slijedi.

Pri uzdahu se vaša rebra podižu, pri izdahu se spuštaju.

Hm, veli Matula, s točkom na uzdahu oko vječite nedoumice.

A ja ćutim ono nešto, što me nosi vrhu svega i ne poznam roda više: To je ono, što me mrlja i u svjetsko blato nosi, u uzdahu grohot baca i o suncu pjesme piše.

Čača se snuždi i tužno uzdahu: Kćeri najdraža, ono najgore

Imas u mom uzdahu moc i s njim zagrljaj zvijezde Lezi u moj brizan pogled i svoje drhtaje skloni, usni Pa kad te snovi nebom u raskosne setnje pozovu I mjesecinom iznad mojih obrva njezno zaplovis Otkriti ces i ti vrijeme u kojem moja ljubav tebi ide I razlog s kojim ispod svega svijeta odavno postojim

U otkinutom uzdahu slažem dane.. Idu oni tako, dodiruju uzdahom, zagrle osmijehom.. Neki su se otkinuli, otišli u nepovrat.. Ostavili su drhtaje u riječima, nervozu u zraku.. Primjetila sam, osjetila, dodirnula hladan zid, zadrhtala i otišla dalje.. Okrenula sam glavu ne tako sretna.. Sa suzom u uzdahu i oku.. Život ide dalje.. Svi živi dišu, dišem i ja.. U jednom potezu, kao oštricom, nečujnim, ali pročitanim prijekorom, pregršt lijepih misli, tisuću prelijepih želja raspršilo se i otišlo nepovratno u svemir kidajući svaki trag, ostavljajući bolni uzdah.. Bilo je to zacrtano.. Bilo je neminovno..

Čitava knjiga u jednoj reči, celi okean u jednoj suzi, sedam nebesa u jednom pogledu, vihor u jednom uzdahu, grom u jednom dodiru, hiljadu godina u jednom trenu.

Mozes tako mirno prepustiti konacnom uzdahu svoje iscrpljeno tijelo, zajedno sa svim teoretskim tomovima socijalisticke revolucije, idiotske postavke socijalizma kao prve faze komunizma, u kojem ce tvoji nasljednici prevazici samog Hitlera u visemilijunskim istrebljenjima vlasitih zitelja, koji se nisu dali tom Azijatskom nasiljniku i njegovim nepogresljivim dirigentom Drzavnim Socijalizmom, kojeg je De Leon jos mnogo ranije okarakterizirao kao " koncentrirani kapitalizam "

I to štujem, vjeruj, jer to vam je sveto i zbog toga mi smo dvije blage zime, ako sutra možda postanemo ljeto, u uzdahu mojem čut ćeš svoje ime.

Samo za nju Večeras stihovi teku, kao kiša padaju, večeras stihovi peku, kroz tamu donose nju... u kratkom uzdahu snova opet ću je ljubiti, sa prvim drhtajem zore opet je izgubiti...

U čudesnom trenu zagrljaja nemira i mira, u dodiru noći i dana, u treptaju nebeskoga oka, u času kad mjesec odlazi, a sunce iz noćne tmine izranja, u zadnjem uzdahu tog oproštaja čujem šapat Uranije drevne, muze, kćeri Mnemozinine, proročice zvijezdanog kalendara i vidim je kako izranja iz rijeke sjećanja.

Nato viknu: »Blagoslovljen bio Bog Šadrakov, Mešakov i Abed Negov, koji je poslao svog anđela i izbavio svoje sluge, one koji se uzdahu u njega te se ne pokoriše kraljevoj naredbi, već radije predadoše svoje tijelo ognju negoli da štuju ili se klanjaju drugome osim svome Bogu«

Satima sam s maestrom Barezom radila na uzdahu Ah kad se Kundry budi kod Klingsora.

U jednom uzdahu rekli smo si sve.

Tada udaljenost zvijezda postaje potpuno nevazna, A snovi u korijenu tvojih bokova postaju cisto svjetlo, Jer slava ljubavi je tamo gdje radost tijela pocinje, U tisini zagrljaja, uzdahu dodira i mirisu poljubaca.

Muka mi je kad promislim da ce neko u istom uzdahu spomenut Mladica i Gotovinu.

Štoviše, radi se, valja biti direktan do kraja, o glasnom uzdahu crkvenog vrha za privilegijama kakve ima, primjerice, religijska vrhuška u Iranu koje se u krajnjoj konzekvenci svode na to da je zakonu gotovo nemoguće donijeti bez potvrdnog klimanja glavom tamošnjih crkvenih autoriteta.