Uzdišemo od boli, ali u životu ne postajemo bolji.

I mi koji imamo prvine Duha, i mi u sebi uzdišemo iščekujući posinstvo, otkupljenje svoga tijela.

Nebo je ogledalo našega daha: kad zijevamo i kad uzdišemo.

Kol 3,1 - 4; Ef 2,6), a na drugom žurnost uključivanja u onaj proces koji sve vodi prema punini, opisan u Poslanici Rimljanima živopisnom slikom: kao što čitavo stvorenje uzdiše i muči se gotovo kao u porođajnim bolima, tako i mi uzdišemo iščekujući otkupljenje svoga tijela (usp.

Kako smo mi muški u biti jadni, ginemo za pičkama, gledamo ih i uzdišemo sa misli kako bi ih kresnuli, samo kada bi mogli, čudimo se što nas ne pozdravljaju kada im na ulici dobacujemo

Iv.12, 32; 14,2 - 3; 16,28; 20,17; Ef. 4,9 - 10; Heb. 1,3; 2, 13).« Kad Crkva moli (Ef.2, 6), da smo skriveni " s Kristom u Bogu " (kol, 3,3), dok istodobno " u ovome (šatoru) uzdišemo i čeznemo da se obučemo u svoj nebeski stan " (2 Kor.5, 2.) »(KKC., 2796).« Kršćani su u tijelu, ali ne žive po tijelu.

Al ' Č ' para je to, izvući će se, a onda... već smo rezervirali karte, 13. lipnja uzdišemo na Dylana.

Zato ćemo paziti da pred djecom previše ne uzdišemo nad našim radnim teretom, da ne zadajemo nikakav posao po kazni i da dijete ne izlažemo prestrogoj kritici.

Svi smo isti, iste stvari nas bole, iste stvari vesele, za jednakim momcima i djevojkama uzdišemo.

Uzdišemo za prošlim danima smijeha pritom bez mogućnosti da se okrenemo sretnim danima što dolaze svakim izlaskom novog sunca na horizontu.

I zato uzdišemo i vruće želimo da budemo obučeni u naš nebeski stan;

temu nisam zamislila kao moderni interijeri da na njoj samo keljimo slike dizajerskih komada, uzdišemo i divimo se već kao raspravu (zato sam i rekla da filozofiranje jest tema)

Tako mi cugamo i uzdišemo nad smislom života.

Ne treperimo, rođeni, ne dršćemo, ne uzdišemo, ne plačemo, nit se uzbuđujemo osim televizije i gange nikakve radosti nemamo.

Zašto uzdišemo peplum toliko u nebesa?

K tebi uzdišemo tugujući i plačući u ovoj suznoj dolini.

Ukočenost u tijelo govori mi da je jutro nedjeljno, 28.6. Palim mobitel da vidim koliko je sati?. 08,45, temperatura 4 stupnja... polako svi šuškamo... a mogli bi i kavicu veli Marin pa naravno.... vadi se nacrt, svi uzdišemo, malo razgovora, spremanje bivka, popis opreme koju ostavljamo i krećemo u 11,40 van.... svi van do 15 sati... naravno, Mile čisti vertikalu... veli da ja neću

Rijetko tko je spokojan, svi uzdišemo govoreći: Ovako više ne može.

Za kojim tako često uzdišemo listajući časopise ili surfajući internetom, diveći se ovoj ili onoj ljepotici ili ljepotanu, zamišljajući kako bismo možda i mi sami jednog dana uspjeli postići takvo savršenstvo.

Ali, sada nam nije znano kada će se to zbiti, premda - kako kaže sv. Pavao u Poslanici Rimljanima - »u sebi uzdišemo iščekujući posinstvo, otkupljenje svoga tijela« (Rim 8, 19 - 23).

Uzdišemo u trenucima kad nam od prizora srce i pluća postanu previše mali pa imamo potrebu glasnim UF nadomjestiti nedostatak kisik.

Uzdišemo i nam se čini da je to jedini način da dobijemo na vremenu jer nam predstoji opaki brdski uspon.

Dakako, luka je opet u prljavosmeđoj boji i opet uzdišemo za bistrinom našega mora na koje ćemo za nekoliko dana, nakon predstave u gradu dobrog zraka.

Uzdišemo u bolima, ali u životu ne postajemo bolji.

Dugačke haljine su im toliko moćne da ih samo gledamo i uzdišemo.

I mi, koji imamo prvine Duha, i mi u sebi uzdišemo iščekujući posinstvo, otkupljenje svoga tijela.« (Rim 8,22 - 23)

Često sami nismo kadri odati priznanje onome što vrijedi i skloni smo s visine gledati na domaće umjetničko ostvarenje, a pr ed nekim mondenim, zapravo profanim mediokritetstvom koje nam stigne izvana uzdišemo od ekstatične uzvišenosti.

I mi koji imamo prvine Duha, i mi u sebi uzdišemo iščekujući posinstvo, otkupljenje svoga tijela. (Rim 8, 22 - 23) Ako se prekine ta pupčana vrpca koja nas veže s onim vječnim životom, stvorenje koje nastaje, pobačeno je.

I mi koji imamo prvine Duha, i mi u sebi uzdišemo iščekujući posinstvo, otkupljenje svoga tijela.« (Rim 8,21 - 23) Ekologija, kršćanskom vjerom prodahnuta, ne može zanijekati rast svijeta i njegovo čeznuće za novim postojanjem.

Uzdišemo šta od uzbrdice, šta od lipote, sve smo islikavali i malo odmaramo.