Sjetih se tad nekih drugih aerodroma i razmišljajući pokušavam dokučiti zašto pored mene ne šeću žene u prekrasnim kostimima noseći torbe za kojima bih uzdisala i sa svevremenskim frizurama.

S druge strane, publika koja ide u kino, ne da bi uzdisala zbog lijepe fotografije ili čarobne vještine u sugestivnoj primjeni uvriježenih postupaka, nego da bi se koliko god je moguće duboko identifikacijski prepustila spretnoj filmskoj narativnosti, zapravo i nije odveć sklona tu svoju duboko uvriježenu, pa čak i vremenski određenu naviku snažna dvosatnog sudjelovanja u virtualitetu, remetiti prekidima, kao što je podjednako nezadovoljna kada se za projekcije kakva napeta filma iznebuha prekine iluzija zbog nestanka struje ili kvara kinoprojektora.

A tamo iza onih šumovitih glavica nevoljne Bosne, tamo preko onoga mora dizao se pred mojim duhom siv gradić na surih klisurah, zrcalila se u morskoj dubini biela crkva, a do nje i moj otčinski dom, u kojem je sieda starica ronila suze i uzdisala za svojim sinom.

Uzdisala je strasno gledajući moje ugljane oči dok ju je milovao moj šumski dah svježinom mahovine i mirisom ljubičica.

Jer po predaji, koja nije potonula u vremenu, iz zemlje su se tada davno mogli čuti jecaji umrlih praljudi i poginulih vitezova i vojnika istrunulih pod zemljom koja je uzdisala.

Krišom je gledala plavokosog mladića na palubi, uzdisala, maštala i pisala, pisala pjesme su njena utjeha, njena velika sreća.

a mozda je toliko uzdisala i srala dok je isla taj put sa njima da je svima prisjela a pogotovo svom decku ali opet ja bih popizdila da me se ostavi na pola puta da cekam.... to je bas usrano od njega (ako je to tocno tako)....

Tane je mučeći kopkao po luli kao da ne zna kome bi povladio, no stara Marija neprestano uzdisala i potvrđivala Jurici glavom.

Usput: pravi tvorac Enigme je producent i skladatelj Michael Cretu, ona koja je necijem uhu prebludno uzdisala mu je (bivša) žena.

Toliko je uzdisala da je proizvodila više buke nego što su kukčići koji su živjeli u njenom krznu i njenom brlogu mogli podnijeti.

Ona je uzdisala i uzdisala moleći me da promijenim ime i da je ljubim legalno i bez opasnosti.

I Mario Jones je uzdisala žaleći da još jednom, nakon što je na stazi olimpijskoga zdanja nastupila 1997. godine, nije osjetila prostor u kojemu je kraljevao Jesse Owens.

Željkica je uzdisala i venula, jedva da je maturu položila.

Ona je već tamo uzdisala za gradom, no ovdje, osjećajući se na ladanju, gdje ne vidiš kuća, gdje je prvi susjed pol sata daleko, osjeti kao nikad prije čežnju za društvom, za gradom, gradskim udobnostima.

Obično bi u krilu stiskala mali zavežljaj i uzdisala kao da je nešto boli, ah, ajoj, na što bi ljudi, valjda, trebali pomisliti kako joj je teško, tako teško da ne može niti govoriti, a zapravo se cijelim bićem primicala vratima i čekala trenutak da vozač uplovi u autobusno stajalište.

Preplašena na smrt, hodala sam u tami ne vidjevši nikakvo svijetlo ispred sebe... bijela svila se vukla po podu, veo mi je još uvijek čvrsto stajao na glavi.. a ja sam uzdisala.

Uzdisala je dako držeći ga za glavu vukući je ka međunožju, tu, tu me ljubi tako, tako.

Ona je drhtala, bila je vruća i uzdisala je.

Biti single mama nije lako, pamtim vrijeme devedesetih kad sam uzdisala i brojala mjesece da prođe sezona grijanja i račun bude niži, pa se mogu uvaliti u neki malecni mali kredit da kupim novi hladnjak i štednjak - ali zato je nova pila vrhunske konfiguracije bila na stolu u radnoj sobi plaćena u cashu i nećak se cenio od smijeha kad sam mu kukala da je krajnje vrijeme i da moram obnoviti nešto namještaja u dnevnoj sobi.

Danijela je uzdisala nad svojom nezaposlenošću.

Sjećam se da je mati teško uzdisala brišući suze... da su me mala braća često spominjala, a najmanja sestrica tepala: - Ivica bjatac bubin...

Kupija san dvi kazete od božice fada, Amalie Rodrigues, jer san tija ugodit noni koja više nije mogla izdržat Edu Maajku i Partibrejkerse, šta se inače stalno slušalo. Jo, koji glas uzdisala je mila roditeljica dok je auton odzvanjala slavujica Amalia.

Uzdisala je, pogodio sam baš onu točku koja stvara onaj lijepi osjećaj i kada ne možeš izdržati a da se bar malo ne pomakneš.

Nije mi baš jasno zašto nismo ostali dole kad je i mama stalno uzdisala kako joj je lijepo i kako se oporavlja od gradskog smoga i asfalta i kako lakše diše i sve tako nešto.

Uh tako daj mi ga još jače uzdisala je klinka a i počela sve brže da diše, kad su se umirili upitao ju je ne vadeći ga, koliko doista imaš godina.

Mmmmm... uzdisala si duboko dok sam prodirao u tebe i rukama ti milovao tijelo... bio sam sve brzi i jaci... moje cijelo tijelo se treslo pod mojom snagom... u naletu strasti sam se ponovo odmaknuo kako bi sprijecio kraj i spustio tvoje zadignute noge na tlo... prije nego sto sam se snasao ti si se ustala i primila me za ruke... strastveno si me zagrlila i privila uz svoje tijelo... osjecala si moju toplinu i ljepljivi znoj... povela si me prema ulazu u unutrasnjost brodice... naslonila si se na drveni zid i gledala me... povukla si me snazno prema sebi i ljubila po vratu rukama stiscuci moja leda... u divljoj navali strasti uhvatio sam te za guzu i podigao u zrak ostanjavsi se o zid... ponovno sam usao u tebe pocetnickom snagom...

onda sam čekala. legla sam spremna u krevet, pripremila bocu vode, uzela knjigu, obukla skafander, stavila kacigu na glavu i zamantalo me. i nije me bilo neko vrijeme. bili su mir i tišina. koji su ti? i onda je nazvo tata u panici: jesi oprala peseku cape od soli?... a? koga? šta je tebi, pa neće mu šape otpast, pusti me da spavam pa je došla fizioterapeutica... jesi dobro? sad sam putem razmišljala: stavim te na bok, pazim na jezik, mogu i noge u zrak, zovem 94, umjetno disanje i to je to. onda dok sam radila čučnjeve mama je uzdisala s druge strane linije... jako sam zabrinuta? reci mi kako si?... udah čučanj gor izdah čučanj dol udah čučanj gor izdah čučanj dol... oči na plafonu.

Baba Stana je sa dedom Milojicom zamišljeno gledala u moj grob i uzdisala.

Duša joj je, puna rana, danju-noću uzdisala, I molitvu toplu Bogu, pred nebeski prjesto slala.

No ma koliko se gospođa Jagodićka pritajivala i silila da bude okorjela i stroga i da se ne opazi da je žalosna, ipak je uzdisala za kćerju i mnogi put samo što nije udarila u plač.