Zagrebački vrtovi nisu obuhvaćeni zakonima i propisima, njih obrađuju uglavnom stanari susjednih zgrada (dok Bečani do svojih vrtova često putuju iz drugih krajeva grada) češće uzgajajući povrće nego cvijeće, kućice su sagrađene od odbačenih dasaka i limova i više sliče južnoameričkim favelama nego elitnim gradskim vikendaškim oazama (takav " otpadni " izgled je vjerojatno i diktiran mogućim provalama pa onda vlasnici ne žele stavljati ništa vrijedno u i na kućice), blatnjavi puteljci su u potpunom kontrastu urednim bečkim i skandinavskim stazama (bečke su uvijek asfaltirane, skandinavske nikad) svakom novom novogradnjom smanjuju se vrtne parcele koje se nalaze na tko zna čijoj zemlji... no, opet su zgodna mjesta za posjet i šetnju i uvijek donesu neki zanimljiv motiv, lijepo uređeni vrt, zgodan detalj na baraci...