Samo me malo ljuti kad je strma, ledena, vjetrovita ili užarena, kad mi uzlupa srce, skrati dah, oduzme snagu, kad zna biti tako naporna i nepristupačna, kad me tjera na mučne korake iz inata i zadnje snage, kad mi tako lako, ne pitajući, utisne u dušu krasotu svoje prostranosti pa nešto snažno i neizbježno ucrta u sjećanje da budi nostalgiju u gradskim danima...