Rekao nam je da se nikako ne uzrujavamo oko plasmana, koji uopće nije važan.

A kao što vidimo, zbog tog (financijskog) neuspjeha nikome nije pala dlaka s glave pa što da se mi uzrujavamo?

Ako nas nečiji napad panike uznemiruje toliko da se ne može kontrolirati i da se uzrujavamo i sami počinjemo paničariti, najbolje je da se maknemo jer činimo više štete nego koristi.

Kao zreliji ljudi donosimo kvalitetnije odluke i jednostavno se više ne uzrujavamo oko malih stvari.

Sada je bitnije, nego ikada prije, životne situacije gledati s pozitivne strane i ne dopustiti da se brinemo i uzrujavamo oko stvari koje bi inače izazvale takve naše reakcije.

Ubija i kolje netko drugi, prije nego čovjek to konzumira ionako je ubijeno, čovjek je ionako prirodni svežder pa zašto da se oko toga uzrujavamo?

Sve se ubrzo stišalo uz konstataciju: - Kaj dečki, zakaj se uzrujavamo, da je vredil, uzel bi ga Dinamo

A zašto se onda, molim lijepo, oko toga uzrujavamo?

Toga bi se bilo dobro prisjetiti kad se uzrujavamo zbog opterećenja na poslu, sukoba s prijateljem, nerazumijevanja najdražih i najbližih, nedostatka novca, potreba koje su uvijek veće od mogućnosti.

Ne uzrujavamo se puno jer unutra su stare stvari i nitko tu ne živi, nije još ni završeno do kraja.

Svakodnevno smo svjedoci sukoba i nesporazuma zbog različitih svjetonazora, oko čega se svi jako uzrujavamo.

Nitko ne plače nad sudbinom jadnih penzionera koji kopaju po kontejnerima, čekaju poslijepodne da mogu kupiti stari kruh u pola cijene, skupljaju boce kako bi preživjeli uz 1200 kn mirovine, to je normalno, na te slike smo već navikli pa se ne uzrujavamo. ' Skupljači ' sekundarnih sirovina, kablova s dalekovoda, šahtova s cesta, tuđih bicikla, (btw, jel ' netko možda prepoznao svoj bicikl na onom kamionu) i drugih sirovna voze kamiončiće po više tisuća eurića, marke mercedes, dođu na livadu bez vode kanalizacije i struje, kako netko normalan može živjeti u takvim uvjetima? Gdje je socijalna služba?

21.02.2011. u 10:45 h nybomber je napisao/la: Ma ljudi moji, svi se mi nešto uzrujavamo oko ovoga, a ne radi se o ničemu drugome nego što jedna lopina želi smijeniti drugu lopinu.

Pa je rekla da neka se ništa ne uzrujavamo, da je sve OK, da su se oni žalili i na susjednu sobu, pa im je hotel ponudio drugu sobu ali se nisu htjeli premjestiti.

A kao što vidimo, zbog tog (financijskog) neuspjeha nikome nije pala dlaka s glave pa što da se mi uzrujavamo?

Sve se ubrzo stišalo uz konstataciju: - Kaj dečki, zakaj se uzrujavamo, da je vredil, uzel bi ga Dinamo

No nema veze, što se uzrujavamo, grad je valjda dovoljno zaradio na iznajmljivanju kaleta, portuna i uličica da može sagraditi novu bolju i stariju varoš

Možemo se sada zapitati zašto se toliko uzrujavamo oko nedavnog rušenja dijela Berlinskog zida, a slijepi smo na stanje vlastite baštine.

Njih dva su Hrvati razlicitih vjeroispovijesti ali su iste hrvatske krvi, nema potrebe da se uzrujavamo na ovakve provokacije naseg Hrvata koji je samo pogrijesio sto je jednoga od njih malo vise pohvalio.

Ovo zlo suđenje bližnjih može toliko srasti s našom dušom da ga više i ne primjećujemo, a ako ga i primjećujemo, ne uzrujavamo se i ne obaziremo jer više ne vjerujemo Bogu na riječ da je to otrov, otrov i za nas i za druge, te da nas to razara, poput raka na duši, rastakajući nas u močvaru bezradosnog života punu ogorčenja i jeda.

Dok je tako. dok na dnevnoj bazi komentiramo, uzrujavamo se, nerijetko svađamo, ne znajući još uvijek artikulirati prema politici naše potrebe i zahtjeve, politika će biti uz bok našim životima.

I da stanje s jelom se još uvijek nije popravilo sjedi za tanjurom po sat vremena (o ručku da i ne pričam), mi se više ne uzrujavamo al nam je smješan dok sjedi za stolom i govori nemrem više, a onda uzme žlicu pa malo pojede, pa opet kaže nemrem više, pa opet malo pojede i tako unedogled... to je scena inače za doručkom, dok za ručkom sjedi i duže

Jučer kada je moj mužek bio na roditeljskom ustanovio je da je naše dijete sasvim normalno, to su svi bivši odlikaši, a roditelji su totalno izbezumljeni trenutnim stanjem ocjena svoje dijece...... razrednica je svima lijepo objasnila da je sve to normalno i da će u drugom polugodištu sve biti full drugačije i da se ne uzrujavamo, samo da djeci svakako pomažemo savjetima kako učiti, jer oni svi, kao i moja sjede po 5 sati, ali koncentracija traje po 10 min. svakih pola sata....... Inače, ostale ocjene su joj stvarno ok i kada rješi ova dva predmeta ima šanse da dođe i do odličnog uspjeha...... dobra je djevojka i molim Boga da takva ostane, kada vidim kakve ima djece i što sve rade, hej, moja je svetica........ nažalost, mislim da većina djece nema neki normalan odnos sa svojim roditeljima i da se gube, a naravno najčešće na lošiju stranu.

Sada smo sretni iz dana u dan, ne uzrujavamo se kaj tramvaj kasni..

Ispada da smo i mi besmrtni samo nam umire odijelo tijelo, pa se onda previše uzrujavamo oko smrti

I, ako prihvatimo, da se ne uzrujavamo i ne živciramo i ne ljutimo i ne osuđujemo i ne vrijeđamo i ne patimo zbog toga, jer to je nekako i poanta prihvaćanja, mislim

Neznam zašto se uzrujavamo oko toga

Dolazak tadica zabit ce nam zadnji cavao u lijes zar smo to docekali.Svi ovi portali kao da njima sluze obavjestavaju nas o svemu sto radi yuosipovic ali nemaju rjesenja za nista, onda bolje zatvorimo portale da ljude ne uzrujavamo, jer smo i onako svi na rubu pameti

Mi ćemo te tajne tek otkriti naknadno ali se unaprijed uzrujavamo što zbog ostavštine, što zbog straha od smrti

Kud bi došli da se uzrujavamo oko svake nepravde - i uglavnom se ne uzrujavamo. (što ne umanjuje težinu nepravde) No zašto se svi identificirate sa tom djecom