U traženju odgovora na ova pitanja gledajući djela prof. Jakubina u njegovo ime (ili kao onaj za čije oko profesor slika) usuđujem se " zaključiti " da je u njegovim djelima odnos kršćanstva i umjetnosti duboko i ispravno promišljen, jer je umjetnik shvatio svoje djelo kao nastojanje u kojem svatko na svoj način služi zajedničkoj uzvišenoj zadaći: poticanju i razvoju onoga što je u čovjeku najuzvišenije.