- Odlično uzvratih, ne želeći započeti tu temu.

Uletio je užurban, u odjelu, u moj atelijer rekavši grozničavo:« Hitno trebam sliku za poslovnog partnera, Željko me šalje, imaš koju? »« Kakvu sliku tražiš », uzvratih ja.« Ne kužim se mnogo u modernu umjetnost i sve to ali preferiram slike sa mnogo boja na sebi.

Uzvratih joj: Uh, puno, a što time želiš reći?

- Dobro, uzvratih, Ma, zapravo nisam dobro.

- Opernatio sam se u privatizaciji, uzvratih mudrošću političara koji ima odgovor na sve.

Jaaako zanimljivo, uzvratih gladeći vršak brade. Kako biste, dakle, draga Magda definirali odnose političkih snaga na ovim prostorima?

Uzvratih joj jednako prenerazen pogled i upitah je li nesto nije u redu???

poslaše ga na psihijatrijsko vještačenje. on reče psihijatru da je jednostavno takav, da voli djevojčicama pokazivati hrenovke ali ne samo hrenovke već i druge stvari banane, brancine, srdele, kukuruz, krastavce, tikvice, ponekad čak i taj divni ljubičasti patliđan možda je bio malo čudan no u svim ostalim kategorijama društvenog života normalno je funkcionirao, bio je čak natprosječne inteligencije i psihijatar nije znao što da misli o tome. na prvostupanjskom sudu osudiše ga na 2 godine uvjetno uz obavezan psihoterapijski tretman i društveno koristan rad. odvjetnik ga savjetova da uloži žalbu, nikoga on nije ugrozio (niti fizički niti psihički) time što je pokazivao hrenovku, običnu HRENOVKU moramo se zapitati što se to događa sa našim društvom kada se čovjeku priječi da ide naokolo i pokazuje što god ga volja hoćemo li možda u zatvor poslati sve tezgare? moramo se zapitati što se to događa sa našim društvom kada premijerka proziva televizijskog snimatelja zbog majice na kojoj piše ne trebam seks, vlada me jebe svaki dan i kada dan kasnije isti dobije otkaz na komercijalnoj televiziji hej, komercijalnoj televiziji moramo se zapitati što se događa sa našim društvom kada... - dobar dan, voznu kartu molim - nije pitanje imam li voznu kartu ja, već imaš li je ti moramo se zapitati što se to događa sa našim društvom... lude misli opsjedaše me dok sam se vozio tramvajem br. 7 prema atelijeru. izađoh stanicu prije da kupim tekući b-vitamin i malo se smirim. prolazeć ' kraj crkve Marijinoga uznesenja pomislih kako već dugo nisam bio u Božjoj kući. uđoh. unutra je bilo ugodno s obzirom na vanjskih 33 C te sjedoh na klupicu. crkva je bila prazna. samo nekolicina starih baba, tih ogavnih lizačica oltara čija zloba uskoro dolazi na naplatu pssss... otvorio sam limenku i nazdravio Isusu, respect stari, rekoh no i dalje me mučilo pitanje pokazivača hrenovki što svećenik misli o tome, kopkalo me ušao sam u ispovjedaonicu. oče reci sine moj sanja sam noćas Krishnu, rekoh gadno, reče on gadno rekoh ja i, upita on pokazao mi je hrenovku. auuuuuu ne govorim metaforički, rekoh, stvarno mi je pokazao hrenovku auuuuuu znači gadno gadno, sine moj i onda mi je rekao: idi u prvi supermarket, kupi hrenovku stani pred školu te učini isto što i ja. i? učinio sam to ne valja sine moj, ne valja ne? veliki grijeh, veliki grijeh... ako već moraš nešto pokazivati pokaži onu stvar kako već priliči pravom muškarcu pimpek? da sine, pimpek... i nije važno kakav je, samo ga pokaži pa zar to nije grijeh jest sine, grijeh, ali manji je grijeh pokazati pimpek nego hrenovčicu. oče, jeste li sigurni? sasvim, ja to činim svaki dan. želiš ga možda vidjeti? pa sad kad sam već tu, što ne svećenik podigne mantiju i pokaza mi brancina. oh, pardon, reče, ne znam otkud ovo tu. baci ribu na pod i snažno ju šutne nogom. potom izvadi pimpek. bio je dugačak i velik. glave ljubičaste kao patliđan. dobar je rekoh. i ja to mislim sine moj, kada se ukruti čvrst je kao batina. njime omekšam junetinu dok ju pripremam na saft. želiš li me možda gledati dok masturbiram? ne hvala, oče još nešto sine moj? ništa više. onda pax vobiscum six pack, uzvratih ja. izađoh smeteniji no što uđoh. nisam očekivao ovakav rasplet, tj. zaplet. zaplet ili rasplet? tko zna, uglavnom trebao sam još jedno pivo. vratih se natrag u trgovinu i maznuh pivkana odmah kod frižidera. u atelijeru stvari počeše dobivati smisao. istiskao sam umbra-smeđu na paletu kada netko strogo zakuca na vrata...

- Nisam siguran da postoji tako dubok očaj, u kojega bi mogla upasti, pa da se tebi obrati za zaštitu, - uzvratih u prolazu.

Uzvratih joj; Mogu ja i ovako šutit, nije problem.

Odlučnije joj uzvratih, posisah njezinu doljnju usnicu, što ju doista zapali.

- Ali on je već ušao u anale, uzvratih zbunjeno.

Eto, zaboravio sam na najveću sramotu mjeseca, pomislih, no brzo uzvratih: - Ali ženska glavo, pa ti si kupila novine iste izdavačke kuće koja je »intervjuirala internet«

Ova dva protekla dana su mi prošla u znaku kemije.. Sutra je test... Ajoj.. A 60 % je za 2... Bila sam danas na instrukcijama, pa se nadam da sam barem tamo naučila nekaj za 2. Baš sam misla ić u subotu van sa curama, ali idem na nekakvo vjenčanje pa niš od toga.A htjedoh se malo oporaviti od prošlosubotnjeg gafa.U situaciji s frendom nema nikaj novog.Ono ne poznajemo se... U školi me ni pogledom ne udostoji.A jučer vidim ja njega na msn-u.. Kraj imena si je stavil nekakvu slikicu na kojoj pada kišu i citat (koji mi se baš sviđa): First you jump off the cliff and you build your wings on the way.A ja mu uzvratih Sofoklom: Smrtnik nesm je ni na što se klet jer u laž će ga stjerat događaj novi.. Skužio je da je za njega jer stavila sam na zaslon sliku koju je on stavljao uvijek kad je bio na msn-u samnom.. Ljubav ne napreduje, ali društvo da, malo sam više pričala danas sa svima, baš super mi je bilo... Ali fali mi naš iskren razgovor,,, Ah, što ćeš... Ajme da barem dobim 2 iz kemije... A danas si moram još i nokte sredit, jer na manikuru ne stignem... E, da iz tzk sam dobila 4 jej Trčali smo na 60 metara, prvo sam trčala 10.5, a drugi put 9.7. Baš krasno... Danas se profa iz tzk zderala na cijeli razred i onda smo se mi cure još posvađale s nekim starijim curama s kojima dijelimo svlačionu, jer su one nama pobacale stvari na pod i polile ih vodom.. Kao jer mi zauzmemo cijelu svlačionu, što nije istina.... Ajme jedva čekam da sutra prođe... A nikaj, idem ja učit kemiju... Neda mi se... Ajme, evo garantiram da bi mi se dalo da mi je ljubavni život uzbudljiviji ovak mi je sve dosadno... Bez njega.Pokušat ću malo izgladit stvari sa frendom... pokušat ću, ali ne garantiram niti se nadam da ću uspjeti, a znate da nada umire posljednja... pozz i komentirajte

« Pa, sva sreća da si i ti ovdje i vidim da si u formi jer opet kasniš »- uzvratih s blagom dozom prijekora i prigovora u svom glasu.

Jedan je bio samo tren proljetne nade, proćerdane sreće dah drugi mi cijeli svoj život dade a, ne uzvratih mu ni sat.

- Ej Mimy - uzvratih joj prozor.

« Pa kako to gotovo nikako, takve osobe sigurno su poučne i zabavne u svom selu, vjerujem kako se svatko želi družiti s njim? »- uzvratih prijateljici.

Ama baš nikada. Ja, reče on, i Alji Podrimja, najbolji smo albanski pesnici Ako je tako, neka vam je sa srećom, uzvratih mu, ne htejući da pokvarim raspoloženje ni njemu niti sebi.

Soba je odlična Angello, imali ste pravo, pogled je izvrstan, uzvratih mu.

- Ma kakvo oružje, evo, idemo na posao - uzvratih ja, tobože ležerno, pokazujući na bijele konobarske košulje i bluze supruge i mene.

" Shut up. " uzvratih, planiraj u ći da ga zadavim, ali ugledah FreaKa kako prilazi.

Na sto mu milo uzvratih da cu ga zajebavat do Jamajke i natrag sutra na poslu.

Uzvratih: Želim hvalu i slavu Tvojem milosrđu. Slavu već prihvaćam - osnivanjem i slavljem ove svetkovine.

Kako si direktna u svojoj zahtjevnosti uzvratih u šali u kojoj je bilo puno više od pedeset posto istine.

Skakućući visoko u zrak, približi mi se i spontano me zagrli, a ja uzvratih stisak i smijeh joj se odjednom prekine, ozbiljno me pogleda sa suncem u kosi, približi mi poželjne usne i tu, na vrhu brda, ljubili smo se, ljubili i nismo mogli prestati

" Ok " - uzvratih poluokrenut u raskoraku..

@bogomoljčiću; a kak znaš da upravo stanovita marijana čikić nije nasjela na @sučeve i @donićeve fore?? kaj baš svakoj šuši novinarki s erteela vjeruješ??.. ne znam jel bih rekla nažalost ili nasreću, al tu osobu (površno) poznajem. čak je bila i ljubazna samnom (ustvari, više njen brat).. dakako, uzvratih im ljubaznost.. kao, sve je super dok se ne dotakne pitanje vjere i crkve.. onda ošini po prašini.. issss.. čim se ja zamaram.. aj gudnajtić i bvb svima koliko vas ima.. ae 44.4 b h zds

dogovorih s Mojim Svjetlom U Tmini kidnut će ranije s posla pa se nađemo u 18 Tamo Ispred i gibamo negdje na neku klopicu (favoriziram čevape totalni ovisnik o blogu). stižem, upravo na vrijeme, akademsku četvrt poštivao sam na faksu. zvoni mob, Ona je, zbrka na poslu (ma znao sam), kasni dva sata. nema frke, Pile Malo, što je dva sata naspram cijelog života pred nama, već ću ja naći načina kako ubiti vrijeme koje sam, iznenada, dobio na dar. odlučno krenem i zastanem, znam li ja kamo ću? ma baš me briga kud ja idem uvijek se nađe ono mjesto gdje face slične meni dokolicom ispunjavaju praznine. dovukah se, polako, do kolodvorskog birca, tri pijanca razmiću kontinente, baka u crnini sklopljenih ruku, kao da moli, kraj nje djevojčica, spava glave naslonjene na putnu torbu, u kutu gospodin sa šeširom ispija lokalno pivo iz boce, a za šankom, barmen telećeg pogleda, krpom polira musavu čašu. pogledom, kao fol, pretražih kafanu, osmjehom uzvratih na barmenovo kimanje glavom i izađoh van. mrak se navlačio nad polupustom ulicom, kao što ljubavnici rolom zamračuju motelsku sobu, vjetrić je u prolazu motao lišće oko nogu i ostavljao one poznate jesenjske mirise. uvalio sam ruke u džepove i krenuo na put bez jasnog cilja, kao ukleti Holandez po beskrajnoj pučini sivoga mora. glupo je bilo okrenuti sada dva-tri broja, zakinuti nekog za slobodno vrijeme ili se uvaliti u nečiji život na sat-dva zbog kave i cuge jer za ozbiljniju spiku vremena nema. kakav bed. odjednom višak vremena, onog istog koji stalno tako nasušno fali, počinje tražiti zabavu u nekim razmišljanjma. što bih ja to radio, s viškom vremena, da sam ga imao prije Nje? protresoh glavom da prosijem misli, kao brašno kroz sito, i odbacih odmah ono krupno, ono sljepljeno nekim nevidljivim ljepilom sumlje. ono prije nije bilo ovo sada i nije vrijedno pomena. neka sam proklet ako nije: uvlačiš mi se pod kožu polako. spustih se do Rijeke. u Kafiću četiri studentice na kraju predavanja.

Dakle, s pojavom svega par komentara na ovom mom blogu, a kao jedno fino odgojeno čeljade, uzvratih posjet, odnosno dadoh se u čitanje, gledanje, pregledavanje blog-stranica tih mojih komentatora.