Meni malena banana ima 90 g (naravno ne važem koru, ti koru jedeš?) i 80 kcal.

zanimljiva rečenica, zar ne? sama po sebi kontradiktorna, no kad opet pogledaš i zaustaviš se nad njom na trenutak duljim od sekunde, izgleda savršeno normalna. neću sada o pojmu normalnosti jer o tome mogu raspredati cijelu noć i, logikom murphyjevog zakona, sve će otići u klinac i nestati u bespućima interneta... postoje oni ljudi koji, bez obzira što više ne postoje ili što više jednostavno nisu prisutni u našim životima, ostavljaju trag. nasreću ili nažalost, imam oči i uši, te ponekad vidim i čujem ono što ne želim. al šta sad. tako valjda mora bit ', kako je znala reći moja nonica. prije nego je otišla u vječna lovišta. a o tragovima... ne mislim sada na gorak okus u ustima, ne, sperma nije gorka (barem koliko se sjećam iz davnih dana). ne govorim ni o izdrkotinama po trbuhu ni maničnom traženju ručnika nakon 5 - minutnog " divljeg, neobuzdanog i maratonskog " seksa. oh, gimme a break. govorim o nekim sitnicama, o postavljanju šalica za kafe, o načinu pripremanja salate, o zdravoj percepciji međuljudskih odnosa unutar kruga ljudi s kojima se svakodnevno susrećeš - bile one u poslovnom ili privatnom okružju. govorim o svim onim dobrim stvarima koje su nam te neke osobe pokazale, ukazale na potrebu pridavanja pažnje... ne smatram se lošom osobom. zadnjih par dana sam se igrom slučaja našla u takvim situacijama gdje sam se morala zauzeti za sebe jer se neko imbecilno stvorenje usudilo napadati moj integritet i pravo na slobodu govora. savjest imam i mirna je. recimo da je tako; nisam si još oprostila što nisam ponijela onu mačkicu sa sobom no... mace ne smiju u bolnice. ispravak - neke smiju, neke ne. eto što je diskriminacija isto tako, smatram da sam iskrena. barem do onog - što ne znaš, to ne može povrijediti. možda sam ponekad trebala reći sve, al šta sad. mea culpa. pravedna? to volim reći da jesam. ne da sam fer, jer to bi bilo " koliko tebi toliko i meni, bez obzira na zasluge ". ja važem zasluge. itekako ih važem, mjerkam i procjenjujem. kritički pogled i analitički mozak u kombinaciji sa kreativnošću mogu učiniti čuda. premda, to se ponekad toliko zakomplicira do neprepoznatljivosti i počne izgledati kao... ovaj post, naprimjer. da možete mijenjati povijest, da li biste mijenjali neke svoje postupke i odluke? ja... e sada. ne znam. rekla bih da se ne bih upustila u onu zajednicu, koju se još naziva bračnom; no onda ne bi bilo princeze. možda i bi, who knows, ali ne bi bila ovakva kakva je sad - savršena. ponovila bih sve, osim što bih neke pojedince preskočila, izbrisala, kako iz memorije tako i sa lica zemlje. heh.. rekla sam da sam pravedna, no nisam milosrdna. sadista u meni živi i hrani se svakim danom malim dozama krva, znoja i suza koje su u uzročno-posljedičnoj vezi sa mojim - rukama?.. a sad ono bitno. treba mi session. hitno. sada i odmah gorenavedeni krv, znoj i suze u velikoj mjeri poželjni. uvući se u latex-leather čuda i sa cropom u ruci učiti stvora ponašanju. pravilnom ponašanju i disciplini. red, rad i disciplina...... zainteresirani neka potraže mail skriven negdje na blogu. oni lijeni nek se jave tamo gdje znaju gdje me mogu naći. u bespućima interneta. u realnosti ovog svijeta................ reci mi ono što želim čuti.

S time da ne govorim olako i dobro važem što ću i kako ću reći.

Jako sam zadovoljnja okruženjem tako da će i meni zaista puknuti srce ako ga ne pustim, važem i važem i čitam i opet si ne mogu pomoći.

Taj trenutak prije nego li će ponovno dodirnuti žarnu nit, ako sam se i osjećao lakšim od svoga tijela, nisam imao potrebu da to tada važem.

Dok sjedim na " svojoj " klupi očekujući nekog od svoji rijetkih živućih prijatelja, razmišljam o životu, preispitujem, važem... Staračka posla.

Nije na meni da važem trebaju li ovdje zakonske mjere, ili bi bile primjerenije unutarredakcijske, odnosno sankcije Vijeća časti HND-a.

.. oprosti mi na komentarima, moj dragi Javore.. ti si učen nema diskusije, ali čovječe dragi.. tako misli masonska expozitura u vidu Vesne Pusić.. i jada anacionalnog.. m eni je tebe žao.. koliko si ti Titoist.. pa što pišeš na portalu HKV-ea.?. TITO-j e terminator ' sperme oplođivačke ' svu mladost hrvatsku je pobio.. j... ti smo se morali s 30 - ak godina razlike, da bi opstali.. ti čovječe pojma o životu nemaš.. prosud i sam govor (zadnji) dr Ante Pavelića.. www.youtube.com /... /.. pa ga usporedi s tvojim Titom iz 1952..... joj, joj.. važem te dvije godine.. ispala mi vaga iz tvojih nebuloza i blasfemije i osude realne države NDH-a.. makni mi se puta.. a opet bez ljutnje?? MFP

No biti jedan i isti uvijek, nije bezopasna filozofija života stoga ulažem u kompromise i precizno važem koliko ću se dati preoblikovati da stignem do cilja.

Ponekad važem na onu staru, prastaru vagu u mojoj glavi (da, da, ima i toga u njoj) gore-dolje neke događaje i postupke ljudi (zabole više baš oni od dragih ljudi valjda zato što nam je stalo) i Jmajku, ta stara vaga uvijek nekako nahero stoji, bar iz mog kuta gledanja.

Eno on sad prelistava porno sadržaje na kompu, a ja plačem nad svojom sudbom... pa važem... ili ljubav ili seks.... a ja bi oboje

Kod svakog zastanem, uzmem ga u ruku, gledam, važem i vratim ga na policu.

Ja imam svoj stav i nisam zabetoniran ni odgojem, već važem sve ono što mi je dostupno kao informacija iza 1990, što mnogi jednostavno neće da prihvate kao činjenicu i promijene svoj stav, a da ne spominjem tolerarnciju kod različitih mišljenja.

dugo sam bila bez ikakvog antipsihotika, a sada su mi uveli Seroquel, i toliko se bojim da se ponovno ne počnem debljati, važem se svaki dan... i dobila sam jednu kilu, a ako dobijem tri kg, prestat ću ga piti, makoliko mi bilo bolje...

Na frontalno smještenoj loži (u kojoj su danas originali »zelenka« i stari satni mehanizam s Gradskog zvonika) latinski je natpis: FALLERE NOSTRA VETANT ET FALLI PONDERA - MEQUE FONDERO DUM MERCES, PONDERAT IPSE DEUS (Zabranjeno nam je varati i krivotvoriti mjere, i dok ja važem robu, sa mnom važe sam Bog).

Čitam deklaracije sapuna, uvjeravam se da je aloe vera sigurno čudo od biljke kad je toliko stavljaju, važem dvije kapule, škicam setove suđa, biram mirisne svijeće i posve nonšalantno pređem košaricom preko nogu barbi koji mi je bio na putu.

Od tada pa sve do danas svaki mjesec radim plan svojih financija, pažljivo bilježim troškove i važem čega se moram odreći da bih si priuštila nešto drugo.

Osobno važem i nisam na čisto kojim razlozima dati veću prednost te zaokružiti DA, a iz kojih razloga reći NE.

Jedino što ovaj način ne donosi brze rezultate ja sam ovih 5 kg skidala skoro pola godine, ali zato nisam imala nikakvih popratnih neugodnih nuspojava ili posljedica i sad se već tri mjeseca svaki dan važem i ne dobivam niti gram na vagi.

Tek krajem 7 mj.imamo kontrolu pa će ga onda vagati.. doma ga ne važem već mjesecima, ne želim..

a sad mi još objasni kakve veze imam ja sa svojim osobnim stavom, s time što hdz jest, a što nije učinio? koliko je meni poznato, ja sam hdz-ov birač i isto tako mogla bih biti bilo čiji birač. kad biram, onda važem sve za i protiv i na temelju toga dnosim svoju odluku. kao birač, imam pravo na svoj STAV kad budem hdz-ov političar, onda ću provoditi hdz-ovu politiku, ili napustiti politiku jel jasno, ili da ti crtam?

Važem, bi li bio voljan da se uklone svi ovakvi isprdci od uzrasta znajući da ću i ja biti zatrt u nekom šinteraju nalik na onaj označen zavijeke s pozitivnim gledanjem na odnos slobode i rada?

: rofl:: rofl:: rofl: a di je danas... treba nam poveća doza špama... još ga važem jel on meni najXXXXX lik...

Neki dan se važem ja u teretani i vidi vidi... u ova 3 mjeseca sam skinula 10 kg.

I sad, neki pripadnici muškog spola kažu: nisi vozač ako ne prijeđeš na crveno.... ili: dobra je pizza sa više kečapa.... ne bih se htjela mješati, sve mi je tada nekako fuj, pa onda važem, da li sam više horny ili gadljiva, zavisi o situaciji koje će od toga prevagnuti.

Novu osobu ustvari doživjela kao napad na mene, na moju statičnost i odreagirala obranom, zato važem kad sa ljepotom nositi se ne znam.

A druga važna stvar je da pokušate pružite važem djetetu realistične strategije za efikasno suočavanje s problemom.

Moj je cimer sa sunčanoga juga u memljivi Zagreb stigao s velikim važem slanih srdela.

Ja budala razbijam danima glavu da li da kažem ili ne, važem, odmjeravam...

Drago mi je da si se otvorila i odah ću preći na stvar tvoje svekrve tu moraš raditi na sebi izbaci je iz svog života, šta te briga što kaže, što ona misli jel te ogovara, ostavi muža da se snjom bori jer sve dok ti tako reagiraš i to te boli njoj radiš uslugu hraniš njezin ego jer svaka svekrva da ima imalo pameti sa snahom bi trebala prije biti u dobrim odnosima nago sa sinom al malo je takvih ne zovu se đžaba sve kriva, dalje što se tiče tvog života kako sam rekla samo naprijed radi što tebi odgovara i što te ispunjava jer u svom zadnjem postu si lipo opisala kako su naši muževi krivi za ovo sve što se nama događa, po stažu braka prepostavljam da sam dosta starija od tebe (prošli tjedan sam navršila 48 god. i 22 god. braka) i ja sam došla iz grada u manje primitivno mjesto u Dalmaciji radi velike ljubavi i živjela u iluziji cjelo ovo vrijeme, kad sam rodila djecu vidjela sam da on nije i da nikad neće biti ono što meni treba okrenula sam se poslu odgoju djece (sad su srednjoškolci) puno smo stekli više mojom zaslugom tj. pa dok sam ja više radila on je Dalmatinski po konobama sa društvom i evo gdje smo sad, ja ga više ne volim sigurno već odavno samo što nisam o tome razmišljala bila sam okupirana drugim stvarima a sad sam toga skroz svjesna i evo već godinu dana ja važem šta da radim što je najinteresantnije on mene voli i vidim na njemu da se boji da ga ne ostavim sad se nekad malo trudi pa se malo inati itd... uglavnom ja ne mogu da zamislim da me dotakne nekad kad gledamo tv skupa pa kad me uhvati za nogu kao da me dotakne osoba koju prvi put vidim u životu, izgubio me je i tu povratka nema i opet što sad? Da se odlučim rastat on bi se zainatio i ja nebi dobila ništa možda jedan apartman u kući a to mi je isto a cijeli sam život uložila u ovo a tu su i djeca i njih treba izvesti na pravi put a opet ko će do kraja života živjeti ovako