Kao sila koja diferencira a ne, kako se možda misli, homogenizira globalizacija upisuje naposljetku sve surovije razlike u geografijama i temporalnostima, kao što su primjerice ona između turista i vagabunda, kako je to nazvao Zygmunt Bauman, ili one između azilanata i nove debatirajuće klase koju se tako svakidašnji, ali fundamentalni problemi kao što je pravo na boravak, uglavnom samo periferno dotiču, kao napokon i one razlike između (nas) slobodnih ljudi i onih evil-doers negdje vani, kako se to u zadnje vrijeme govori.