vrijeme za meditaciju, rekoh. upalio sam svijeće, u mirisnu lampu kapnuo malo lavande, bergamota, grejpa opustio sam se na spužvastoj podlozi, udahnuo duboko i pustio mislima da dolaze i odlaze kao putnici na kolodvoru. potom sam poželio zapjevati. otvorio sam usta i pustio glas ommmmmMhmmmmhmmmMMMm grozno je zvučalo. bio sam miljama udaljen od željenog tona. modulirao sam frekvenciju ommmhhškkkkoommprostštoommmmmzzzzzigazommm glas je i dalje uporno bio iritantan, nestabilan, pucao je svako malo, ali nisam odustajao. iako sam u Vajomingu proboravio tek 6 mjeseci već sam se osjećao Amerikancem dovoljno da znam kako odustajanje NIKADA nije opcija. ohmmmmm mmm mmmm mmmmmmmmm no, to je već bilo bolje čitavo vrijeme za koje sam se trudio proizvesti željeni zvuk imao sam špurijus da je nešto in maj čests, nešto što me priječi da se stopim sa univerzumom. nastavio sam, ommmmmmmmmmmmmmmmm.... i tada sam osjetio da se kreće, bio je u području timusa, a potom i u samom grlu. ommmmmmmmmmmmmm izletio je iz usta - sadn grin stink bag - ili kako bi po naški rekli Smrdljivi Martin i smjestio se na noćna svjetiljka. sad, ovdje u Vajomingu mi tih buba nemamo. možda postoje u drugim podnebljima amerika, ali ovdje, in Vajoming nou. moguće da je došla sa nekim kamionom ili avionom ili osobnim vozilom ispravno ćete pomisliti, ali ja dobro znam da je to naša hrvatska buba, buba koja mi se ugnijezdila u dušu i koja je sa mnom došla u ovaj najs lend da mi kvari planove. uzeo sam papuču da ju zgromim ali me prokljuvila i prije no što sam ju smeš vinula se do plafona. bacio sam sliper za njom i gademit - fulao dok sam skupio papuča na drugi kraj rum, ona je već flajavej fru the vindov. nevermajnd, pomislio sam, der is no čens it ken srvajv hija. amerika is hostil plejs to sač bag. and stojeći baj the window I ve notice cherry blossoms in full bloom.