Drugim riječima, valnu funkciju u nekoj točki možemo interpretirati kao amplitudu vjerojatnosti i njen apsolutni kvadrat povezati s gustoćom vjerojatnosti nalaženja elektrona, a ne s gustoćom elektronskog naboja ili gustoćom elektronske materije u toj točki, pa se de Broglievi valovi ne mogu opisati kao neka vrsta klasičnih valova.

Dakle, nema svaka čestica svoju valnu funkciju, nego jedna jedina valna funkcija opisuje čitav sistem mnogo čestica.

Stvoreno je posebno stanje materije u kojem velik broj čestica ima jednu te istu makroskopsku kvantnu valnu funkciju.

Prema tome Fred Alan Wolf ili Amrit Goswami, ili dvadesetak posto drugih sljedbenika stare kopenhagenške interpretacije isto mogu biti u pravu - svjesnost kolabira valnu funkciju i stoga - onaj nedeterminirani dio naše slobodne volje je svjestan slobodan izbor.

I dalje objašnjava slijedeće: Normalno, kada fizičar ispituje valnu funkciju ona kolabira i mogu se odrediti definitivni položaj ili impuls kvanta.

To znaci da ako znamo valnu funkciju zatvorenog sistema u t = 0, znat cemo je TOCNO u proizvoljnom trenutku ukoliko poznajemo Hamiltonijan sistema.

No to nije proizvoljan ishod, ako imaš velik broj čestica/eksperimenata sve prati vjerojatnost (tj. valnu funkciju) koja je posve poznata (može se izračunati egzaktno, a najčešće ipak numerički).

Iduće 1926. godine, Schrödinger je uveo svoju valnu diferencijalnu jednadžbu za valnu funkciju.

To može biti direktan misaoni utjecaj namjere na mišiće i onda se dešava ono što sam gore napisao (s operatorom na valnu funkciju); međutim kako su mišići dio tijela, moguće je i da taj operator djeluje na druge tvari u tijelu, koje onda biološkim putem stvaraju mišiće, znači neposredan utjecaj.

Ali zračenja, s obzirom na njihovu valnu funkciju, ima neograničeno mnogo.

Stoga u standardnoj kvantnoj mehanici nije posve jasno kako tocno interakcija s okolinom mijenja valnu funkciju

Sami čin mjerenja kolabira valnu funkciju u neko stanje.

Kao da u trenutku opazanja moramo zaboraviti na normalne zakone fizike i interpretirati valnu funkciju na posve drugaciji nacin.

Atkins pa tamo gledaj sto je valna funkcija, sto su operatori koji djeluju na valnu funkciju kaj su to RJESENJA valne funkcije, koja svojstva mora imati neka matematicka funkcija da bi bila valna funkcija i kaj je to umnozak funkcije s njenom kompleksno-konjugiranom funkcijom i cemu to sluzi.

Ajd da se mi vratimo na kolaps valne funkcije i na valnu funkciju.

Ni dan danas ne postoji neki dobar fizikalni model koji bi objasnio kako bi cin mjerenja mogao kolapsirati valnu funkciju tj. sloziti je u lokalizirani paket.

Ako pod " postoji " mislimo da ima valnu funkciju različitu od nule (to je najbliže postojanju, što može biti).

1. Koliko danas znamo, elektron je beskonacno mala kuglica, tj. tockasta cestica. (Barem je to na klasicnom nivou, na kvantnom nivou elektronu treba pridruziti i valnu funkciju, koja moze biti proizvoljno rasprsena po prostoru.) Naravno, u buducim preciznijim mjerenjima moguce je da ce se utvrditi da elektron ipak nije sasvim tockast, nego vrlo vrlo mala (ali ipak konacno mala) kuglica

Na kraju ti kaže da je elektron kolapsirao valnu funkciju kad je bio promatran

I Bohmova i klasicna mehanika koriste valnu funkciju i njezin razvoj u vremenu i prostoru kroz Schrodingerovu jednadzbu.

Kvantna mehanika valnu funkciju tumaci probabilisticki (kvadrat valne funkcije je vjerojatnost pronalazenja cestice u nekoj tocci prostora).

Te skrivene varijable tvore valnu funkciju koja se dalje razvija prema Schrodingerovoj jednadzbi - dakle sve isto kao u kvantnoj teoriji

Uostalom, kad mjerimo polozaj protona, zaista ga i izmjerimo kao kuglicu, a ne kao valnu funkciju.

Nelokalna je zbog toga sto je to " polje " opisano Schrodingerovom jednadzbom koja opisuje nelokalni objekt, tj. valnu funkciju.

1. Postojanje u smislu valne funkcije podrazumjeva da čestica ima valnu funkciju različitu od nule.

Jeste li primijetili da ova tema ima valnu funkciju

Čestice s cjelobrojnim spinom imaju simetričnu valnu funkciju, a s polucjelobrojnim antisimetričnu, zbog čega bi stanje dvaju fermiona s istim kvantnim brojevima bilo jednako nuli, tj. valna funkcija im nebi bila renormalizibilna, pa je stoga nemoguće za fermione iste vrste da budu u istom stanju.

I bitno je mjerenje, mjerenje je ono što kolabira valnu funkciju, možeš ti stajat sa strane dok se radi eksperiment i ići kolabirat valnu funkciju samo sa svijesti, nećeš uspjet

Uzmimo da jedna (nazovimo je čestica 1) poluklasična i za njezinu valnu funkciju razvijmo Taylorov red po h (u stilu WKB aproksimacije)

A još onda treba gledati valnu funkciju PSI.