Katarine od Valoisa, a koji brak je sklopljen Sporazumom iz Troyesa (1420.) nakon vojnih uspjeha koje je postigao Henrik V. u Francuskoj.

Godine 1560. dogovorila je da njezina kćerka Elizabeta od Valoisa postane treća supruga moćnog rimokatoličkog kralja španjolske Filipa II.

Dvanaest godina kasnije (1572.) našla je za shodno da uda svoju drugu kćerku Margaretu od Valoisa za protestantskog kralja Henrika od Navarre, koji je kasnije postao Henrik IV, kralj Francuske.

Visoko englesko plemstvo bilo je sumnjičavo prema Henrikovoj dvadesetogodišnjoj majci Katarini od Valoisa te joj nije dopustilo da postane regentkinja.

U desetljećima koja će uslijediti, Taillevent, napredujući u kuharskoj hijerarhiji velikih dvorova, služio je glasovitog Philippea de Valoisa, nekoliko francuskih prijestolonasljednika, a od 1359. vojvodu od Normandije.

Filip od Valoisa okrunjen je u Reimsu u svibnju 1328. godine.

U tim uvjetima kada francuski velikaši nisu htjeli engleskog kralja za svog vladara nije iznenađujuće da su na skupštini izabrali Karlova bratića po očevu bratu, Filipa od Valoisa.

U Francuskoj je izbio građanski rat između Karlovih bliskih rođaka, njegovog brata Luja od Valoisa i bratića Ivana, vojvode Burgundskog.

Novi kralj je bio sin Karla Valoisa čiji otac je bio Filip III..

Prelazak Francuske kao vlasništva Capeta, Valoisa i Burbonaca u Francusku kao domovinu du peuple franĂ ais nije, naravno, jedno prosječno razdoblje moći, već je obilježje političkog naroda, dakle nastajanja društva.

Henrik je s Karlom VI. vodio pregovore čiji je rezultat bio Sporazum iz Troyesa prema kojem se Henrik oženio kćerju francuskog kralja, Katarinom od Valoisa i postao nasljednik francuske krune.