Dubine su oko 30 cm do 70 cm, a na tanko uslojenim vapnencima mogu biti i plića.

Jama je nastala korozijskim djelovanjem vode koja se cijedila pretežito vertikalno u vadoznoj zoni, a oblikovana je u stijenama (pretežito vapnencima) gornjokredne starosti.

Vapnenačka tla su plitka glinasta tla nastala u vapnencima.

Dosadašnja istraživanja dovela su do niza spoznaja pa je tako jasno da je spilja Lokvarka nastala u jurskim vapnencima i dolomitima srednje jure i to korozivnim djelovanjem vode duž pukotine u smjeru jugozapada u doba diluvija (pleistocena), odnosno perioda izmjene ledenih doba na Zemlji, koji je započeo prije oko 2 milijuna godina, a završio prije oko 100 000 godina.

Na završetcima napuštenih rovova vide se u vapnencima i dolomitima rudne žile.

Nastajale su u okršenim vapnencima erozijskim i korozijskim radom površinskih i podzemnih voda duž rasjeda koji su se zbog tektonskih pokreta pojavili u istaloženim sedimentima.

kamenica udubljenje u kompaktnim vapnencima, najčešće na ravnim plohama, nastalo korozivnim djelovanjem oborinskih voda.

U bujicama na vapnencima slabija je erozija, posebno erozija otporne geološke podloge, dok je kod bujica na pijescima vodna erozija izuzetno izražena, posebno linijska.

Dolomiti su druga vrsta stijena, spadaju u sedimentne stijene, točnije u grupu karbonata i slične su vapnencima koji se nalaze u krškom području, no dolomiti osim kalcija sadrže i magnezij.

Ruda se nalazi u paleozojskim vapnencima i zelenim škriljavcima.

Posjećeni objekti su nastali u vapnencima karbonske starosti (prije oko 330 milijuna godina) koji opet nemaju velike debljine pa su i dubine objekata male.

Tlo na kojem su zasađeni naši vinogradi možemo svrstati u skupinu tala sa pretežito laporastom podlogom i mekim sarmatskim i litavskim vapnencima koji su uvjetovali prilično ograničen razvitak jače podizoliranog tla i na taj način na strmim padinama sudjelovali u stvaranju pjeskovitih ilovastih tala, idealnih za uzgoj vinove loze.

Fosfor je prirodno nedostatan na crvenicama i smeđim tlima na vapnencima te tzv. bijelim tlima (rendzinama odnosno fliš), a nužan je za razvoj korijena, organa za razmnožavanje (cvjetova), plodova i sjemena.

Ipak u geografskim ili hidrogeografskim istraživanjima uobičajeno je na tri načina razmatrati mrežu tekućica: Prvo, mrežu tekućica možemo razmatrati na području koje je izdvojeno po nekom svom izrazitom prirodnom obilježju: reljefnom (primjerice mreža tekućica neke nizine, zavale, gorskog područja, krškog kraja), klimatskom (mreža tekućica nekog vlažnog tropskog kraja), prema propusnosti ili vrsti stijena (mreža tekućica na vapnencima, na dolomitima).

Ankarana Krško područje specifične tsingy morfologije površine od oko 200 km2 pokriveno jurskim vapnencima nalazi se 70 km južno od najsjevernijeg grada Antsiranane.

No i kraj velike količine oborina okolni su grebeni bezvodan kraj, jer voda brzo stukne kroz pukotine u vapnencima.

Također su i poluprirodni travnjaci i niska makija na vapnencima, značajna staništa orhideja (Habitat directive 6210).

Na vapnencima i dolomitima tla su plitka i slabe kakvoće što pogoduje rastu šuma i livada.

Nastaje na tvrdim i čistim vapnencima i dolomitima i na reljefu koji izrazito pogoduje eroziji.

Špilja nastala u rudistnim vapnencima pored sela Kotlenice na sjevernim padinama Mosora.

Istri najstarije cenomanske naslage slijede na tektonski poremećenim vapnencima iz alba, a zastupljene su naslagama nastalim djelovanjem oluja u dubljim okolišima te debelim slijedom klinoformnih vapnenaca gotovo isključivo izgrađenih od sitnijega ili krupnijega kršja i cijelih ljuštura rudistnih i hondrodontnih školjkaša.

U uzorcima donjeg dijela jame ispod - 950 m, utvrđena je mikrofacijesna sličnost nekih uzoraka s jurskim vapnencima.

Od - 500 m do oko - 740 m jama se pruža u brečama, zatim nastavlja u vapnencima da bi se od - 780 m do - 950 m ponovo javile breče.

Kako je udio mineralne komponente u vapnencima relativno malen, svega 1 - 3 % unatoč trajanju kemijskog rastvaranja od više desetaka tisuća godina u krškim pukotinama i šupljinama nakupilo se relativno malo crvenice.

Jurski sedimenti vezani su kontinuirano za gornji trijas, a zastupljeni su uglavnom vapnencima (lijas), dolomitiziranim vapnencima i dolomitima (doger, malm).

Slijede kredne naslage predstavljene vapnencima u kontinuiranom nizu.

Đulin ponor i Medvedica smješteni su čitavom duljinom u krednim foraminifersko-algalnim vapnencima (apt).

Ova tla razvijaju se na trošenim vapnencima i dolomitima na valovito brežuljkastim terenima i imaju više sitnozrnastu strukturu s mnogo humusa.

Razvijene su u jurskim i krednim vapnencima te paleogenskim vapnenačkim brečama.

Ovaj se tip tla razvija pretežno u planinskom području, na tvrdim i čistim vapnencima, dolomitima i na reljefu koji izrazito pogoduje eroziji.