U Nepalu smo Caro i ja igrali igru spazi bijelca, ali u Varanasiju ta igra nema smisla, posvuda su, tj. posvuda smo.

Zbog ove je činjenice utemeljene u vedskim spisima smrt u Varanasiju je dobrodošla, sveta i povoljna.

Uz rijeku Ganges u Varanasiju postoje dva mjesta na kojima se izvodi ritualno kremiranje i to na Manikarnika ghatu, te na Harish Chandra ghatu.

Lomače na kojima se spaljuju mrtvi u Varanasiju gore danonoćno i miris spaljenih tijela miješa se sa mirisima bezbrojnih mirisnih štapića što se šire iz brojnih hramova ovoga drevnoga grada.

Njen glavni centar je Mara Hanuman Ghat u Varanasiju, a njen ašram u Haridvaru je blizu Majadevi hrama koji posjeduju.

U Varanasiju, pet gusaka odlučilo je prošetati po gatovima, kao što svi hodočasnici i turisti čine.

Prije nego smo se otisnuli prema Varanasiju (još uvijek nisam zaboravio vlasnika one putničke agencije), uputili smo se do sirotišta gdje je Caro volontirala per tjedana ranije i praktički ga osovila na noge, pomagajući Lili i Omanu, voditeljima sirotišta.

Bit će to baš super, nas dvojica s naprtnjačama na leđima tražimo hostel u Varanasiju.

Bliskost života i smrti u Varanasiju se osjeća na svakom koraku.

Teško je izbrojati koliko pak indijskih ashrama (samostana) ima u Varanasiju, te koliko gurukula (vjerskih škola).

U novije vrijeme svoje ashrame u Varanasiju utemeljili su Sri Sri Lahiri Mahasaya, učitelj Sri Sri Yukteshvar Girija, učitelja Paramahamse Yoganande, čija je knjiga " Autobiografija jednog yogija " izazvala golemo zanimanje javnosti za drevni nauk yoge.

Glavno sjedište ove akhare je Dasamegh Ghat u Varanasiju (Benares).

Ishodište Buddhina učenja je načelo »četiriju plemenitih istina«, koje je objavio u Varanasiju (Benaresu):

Anand Akhara je ustanovljena u Beraru (država Madhja Pradeš) 855. godine, a njen glavni centar je u Varanasiju, makar ašrame ima i u Haridvaru.

Fotograf koji je snimio sliku, Debarshi Duttagupta, dodaje: Fotografija je snimljena u Varanasiju, u Indiji.

Trenutačno završava smjer astrologije na jednom od najstarijih sveučilišta na svijetu, u Varanasiju u Indiji, piše portal Sify.

Upravo onako kako se u Varanasiju i život i smrt događaju jedno uz bok drugome tako i Paan u isto vrijeme udara s više različitih okusa.

Prvi dan u Varanasiju započinjemo odlaskom na ghatove, iliti dokove, gledamo kako se grad budi kroz maglu, kako Indijci obavljaju ritualno kupanje u Gangi i kako ih turisti iz unajmljenih čamaca u toj proceduri slikavaju sa svojim velikim fotoaparatima.

Ako nisu te sreće da im pepeo bude rasut u Varanasiju, ostatak svete rijeke isto može poslužiti za vječno počivalište.

Na kraju mu dajemo 100 rupija, točno onoliko koliko košta dvokrevetna soba u jednom od neuglednijih hotela u Varanasiju.

Popularna turistička atrakcija u Varanasiju je jutarnja vožnja brodom po rijeci Ganges, pri kojoj vidite hodočasnike koji se kupaju u rijeci, što je i jedan od najpoznatijih prizora koji vežemo uz Indiju.

Tvrdi da mu valjanje u blatu rijeke Ganges u Varanasiju u Indiji daje moć da izliječi druge.

Vjeruje se da smrt u jednom od svetih mjesta omogućava ponovno rođenje u Varanasiju dok umrijeti u Varanasiju znači doživjeti potpuno oslobođenje od kruga ponovnih rođenja.

Hodočasnici u Varanasiju vjerske obrede obavljaju na obalama rijeke Ganges i to na nekom od čak 84 kamena nasipa uz obalu.

Većina je starih hramova u Varanasiju uništena u 12. stoljeću te današnji datiraju iz 18. stoljeća.

Toposom smrti Winkler se ne bavi samo opisujući pogrebne rituale u rodnom mu selu u Koruškoj nego ih uspoređuje na izuzetno zanimljiv i neobičan način s pogrebnim ceremonijama u indijskom Varanasiju kao i u japanskoj tradiciji.

Hindusi vjeruju da će umiranjem u Varanasiju, uz pogrebne ostatke raspršene u Ganges, njihova duša izbjeći ciklus smrti i ponovnog rođenja, te ostvariti spasenje, mokshu.

Hostel koji se nalazi u blizini rijeke Ganges u sjevernoindijskom gradu Varanasiju konačna je stanica za starije hinduse koji se nadaju da će uskoro završiti u jednoj od stotina pogrebnih lomači svakodnevno zapaljenih na obali rijeke.

Zapravo smo još u Varanasiju Ivana i ja htjeli svratiti do neke muzičke škole (tamo su navodno najbolje), poslušati koji koncert indijske klasične muzike i isprovati koji instrument, ali valjda nam to ipak nije bilo bitno.

Svakom Hindusu san je umrijeti u Varanasiju, svetom gradu mrtvih, na obali najsvetije rijeke, majke Gange.