Bliži se 19. studeni, svjetski dan vecea.

Baš svi misle da vrata mogu voditi jedino u vecee i razgovaraju o problemu zajedničkih vecea, o tempora, o mores.

Tamo je mala teretana, imamo dvoranu, uz pomoć Grada imamo kompletno novi sanitarni čvor s dvije svlačionice, četiri tuša i dva vecea.

Ane se ponovno javila, ovaj put iz vecea

tamo živi jedna teta. jedna super teta. jedna toliko super teta da sam već pisao o njoj a da joj se nisam usudio spomenuti ni ime ni napisati ništa o njoj jer mi je to teško.. čuvam ju samo za sebe. ja ne idem sad k njoj, ali ću ju vidjeti. nisam joj ni rekao da bih to htio. ići k njoj. išao bih k njoj stalno. i htio bi da ona dolazi k meni. pozvat ću ju sad. mislim da bi nam bilo lijepo. a ustvari ne znam. nemam pojma ja. skupa smo bili samo jednu noć, iako sam ja svaki trenutak koji sam proveo u njenoj blizini, makar oko nas bilo tisuću ljudi, ja sam uvijek te trenutke smatrao našima. baš kao i tu noć. upoznali smo se dan ranije. ona je meni jako super. lijepa, pametna i duhovita. ja sam nju zavolio instatno. drugu smo večer pričali satima i satima i satima i ljudi oko nas već su se ljutili. bili smo totalno asocijalni: D na kraju smo bili već i pijani i kad je došlo do situacije, nije bilo pitanje želimo li mi to, nego hoćemo li moć. smijem se sad dok ovo pišem. smijem se zbog jebene vrtoglavice koja nas umalo nije omela u naumu da se sparimo:) bilo je lijepo i smijali smo se. zaspali smo zagrljeni, disali ko male bebe. imao sam osjećaj da ju znam godinama. smijali smo se i ujutro i drugi dan i zagrlili smo se na rastanku jako. nismo nikada pričali o tome što je bilo. ništa osim njenih riječi ' super si lik.. ali si daleko ' na što ja papak naravno nisam rekao ništa osim ' da, znamo da smo daleko '. poslje sam volio misliti kako sam joj time ustvari reko da me boli kita što smo daleko, da meni to nije apsolutno nikakva prepreka da ju volim. sad više nisam siguran jesam li bio dovoljno jasan. onda sam ju poljubio. onda je ona otišla doma. ja sam krenuo pisati poruke i naravno da nisam znao kaj da napišem ali morao sam nekako komunicirati s njom. i naravno da nisam bio zadovoljan odgovorima i da sam pizdio sam sa sobom i sa nastavljao se zapetljavati u tu prokletu ukletu jebeno prekratku formu smsa. onda smo se opet vidjeli. nakon dva mjeseca. pozdravili se, izljubili, i oči su nam se smijale. bilo je lijepo gledati ju preko stola, u masi ljudi čuti samo nju. htio sam ju dotaknuti, ali nisam mogao. ni preko stola ni ispod stola ni na putu do jebenog vecea nikako od tada definitivno mrzim sjedeće cuge. drugu večer (uvijek imam samo dvije večeri u njenom društvu) narihtao sam da sjedne pored mene narihtao sam reko sam jebemumater ako sad ne sjedne pored mene poludiću i sjela je o da daaaaa i onda ja papak nisam znao kaj da radim. onda nisam radio niš, samo smo brbljali opet ko budale smo brbljali i bilo je fino baš: D smijali smo se jako i opet su nas morali prekidati svi i opet smo bili najpijaniji. nismo završili zajedno jer eto nismo. nismo pričali o nama jer mi ne postojimo. pričali smo o drugima, o vezama, o braku, o toleranciji, o pičkimilematerine. popizdio sam kad je rekla da dvoje istih ne mogu zajedno. ona je jedina koja misli kao i ja. skoro uvijek. ona je jedina koja mi ne govori ' da, ali... ', ' ne nego... ' i slična sranja. ona je jedina koju mogu zamisliti pored sebe u svakoj mogućoj situaciji. pa čak i kad se gleda nogomet. ona je jedina s kojom pijem s guštom. kad se napije, ona ne skiči ko druge žene, ona ne riga, ona nema napadaje histerije. jebeno pršti pozitivnom energijom, puna je duha, kasper je u njoj: D ja nju definitivno volim. i da nije tako daleko, vjerujem da bi ju uvjerio da dvoje istih mogu zajedno. pokazao bi joj. bojim se da ona mene ne voli kao ja nju. ne želim razmišljati je li to samo zato što smo jebeno daleko, ne želim razmišljati o tome jar ja to sam ne mogu pomjeniti. ne mogu se preseliti u njen grad. ma koliko htio biti blizu nje. kad bi ona rekla da to želi, vjerojatno bi to i napravio. jebote, šta me veže ovdje. posao koji ne volim, starci, sestra i prijatelji koji bi mi i dalje bili starci, sestra i prijatelji i koje bi viđao vikendima, praznicima, na godišnjem odmoru. a ne bi ih morao ni viđat ako ne bi htio hehehee spreman sam promjeniti sve za ljubav. koji sam ja papak.

al da nekako stojite u pravilnim redovima da ne dobijemo par lakata u rebro svakim pomicanjem put vecea il sanka

A to je da tamo nema vecea, to jest ni kemijskog ni nikakvog pa valja sve obaviti tu dole u civilizaciji.

Recite mi, da li bi vi željeli da vama netko uskrati hranu na koju imate pravo (a u to ubaci i činjenicu da ti plaćaš tu hranu koja je bila uskraćena) zato jer niste na vrijeme došli iz vecea?

Uvijek sam nemiran zbog tih glupih vecea i ovisnosti o vozačima.

Riječ je o govancima.. inache, ja mislim da se nemamo šta sramit ili gadit na tu temu jer to je ionako nešto što smo mi pojeli.. pa je stajalo u našem tijelu neko vrijeme.. i napokon izašlo da bi nama bilo lakše.. sasvim prirodna pojava.. ali da počnem.. bila jednom neka glupača.. zovimo ju z a s r a n a..? dakle.. išla je na izlet.. bez roditelja, sa prijateljicama.. znala je da ce zavrsit s njima u krevetu.. odnosno vreci.. i da ce imat priliku da se valja po njima.. i od silnog uzbudjenja ju je stislo../dogadja se i najboljima../jep, prikenjalo joj se bash u tom trenutku.. nebi tu bilo ništa loše da prije 5/6 min nije dala 3 kn da se popiškii.. da wc se placa gamad.. o toj temi drugom prilikom.. i sjeti se ona benziske u blizini../u tom trenutku čini se pametna ideja../crijeva rade.. ona potrči.. kad ono.. nema w e c eja padne joj pogled na ekološki wece.. ali smiluje se ljudima koji će doći poslje nje i ipak odluči žrtvovati se i dati 3 kn za kenjariju.. sad još bržim korakom/jer sad se govance već lagano gura.. dapače, klizi../se vraća na kolodvor.. dođe do kurvinskog vecea, izvadi 3 kune.. i shvati da je zakjučano.. zatvoreno?

Ustala je i doteturala do vecea.

hvala vitae na čestitci, naime pobijedio sam na unutarsindikalnim izborima iako nisam napuštao kućni pritvor. svakodnevica, čitam dok ne boli, konačno normalno gledao troju na teve, svako malo mogu zahvaljujući reklamama odšetati do vecea i razmisliti o radnji. pouka ovih dana bolovanja, teško je mirovati po naputku.

Još nekak u vlaku (ljen si ustat se i otići do smrdljivog vecea), a kaj je s busevima i poslje autima.

Kapitalizam i demokratija je naj vecea prevara i zlo na svijetu.

Imaju i odličan pogled (to desno od tete je zid javnog vecea): Ipak smo se odlučili za tradicionalni berlinski ručak, ne znam jeste li znali da čuvena berlinska kobasica, koja je patentirana par mjeseci prije mog rođenja, ima u Berlinu i svoj muzej, naravno da do njega u svom tom izobilju muzeja nismo stigli.

Bio sam u uredu od osam ujutro do osam navečer, pri čemu nisam uspio ni pošteno kavu popiti, jedva sam stigao do vecea popišati se, a kamoli da je bilo prilike išta pojesti.

Ah, Jabuka, mjesto snogiranja (poluengleska kovanica onog kad ko tinejdzer balavis jedno sa drugim u nekom polumrklom brlogu) i losih vecea.

.. je, naravno.. stovise, ostojic je treca titova inkarnacija, a i sanader je pobiga od baje, pa vidi kako je daleko dogurao. tako daleko da radi baje oce satrat i skver i split i.. sve. sto se mene tice, nije se trebao ni vracat, a narocito ne u split i to da bi mogao otic u zagreb.: zvrko:.. oce i po treci put salazit usplit? al u zagrebu nema nigdje vecea?: ne zna:

Znala sam za navike kupanja u mlijeku na francuskim dvorovima i za ne baš higijenske uvjete življenja, ali nisam znala da u tom prokletom dvorcu nema nijedne kupaonice ni vecea

Kad bih odlazio u Bosnu, noćio naravno kod njega, bio je samac, prije spavanja bih prvo raskrčio stazu do kupaonice i vecea.

Australsko pile ukusno, ali jako začinjeno tako da sam imao stilske vježbe u vožnji do prvog vecea.

da, rada se nova generacija malih pizdeka koji bi se za nesta borili, ali ni sami ne znaju za sta. kakve su to gluposti sa zakljucavanjem vrata skole? ako ce netko bjezat, kasnit.. neka to i radi. da se za desetak neopravdanih sati izbacuje iz skole (a ne samo prijeti sa izbacivanjem) ne bi ni doslo do potrebe za zakljucavanjem-koje je sasvim normalno izazvalo bunt srednjoskolaca. samo neka bacaju jajca sto se mene tice, samo bi mogli u ime nesposobnih profesora i nekvalitetnog programa, umjesto vecea i hrane. ali njima je dosadno, neka ih. vise me brine onaj dio srenjoskolaca gdje brat brata tuce i to ne sakom, nego nozem..

Par dana uopće nisam mogao na internet, jednostavno je puklo, jedan dan smo posvetili Prenzauler Bergu, ima zanimljivih teta i vecea, obišli smo izložbu fotki Clarka i Gibsona, ima eksplozivnih stvari, nažalost fotić me izdao, bili u muzeju suvremene umjetnosti Hamburger Bahnhof, svašta tamo ima, jedan odjel je zabranjen za maloljetne..

iako sam sanjao da divan san kako mi je bivsa (preverantica) ostala trudna i kako me u nekoj jednostavnoj vjencani tuzno gleda iz majskog vrta, i kako na nju zla strina vice: " a to je tvoja zelja bila da ti svrsi usta? ", prilicno sam se lako probudio jutros. stara je nenrmalno urlala - reko stari joj opet bacio nareznicu na nogu. nista, ustanem, odo vidit kako je sranje opet izbilo. kako sam grabio stepenicu po stepenicu, bijo sam sve razbudjeniji i mogao sam ju razumijeti. iako je jos uvijek iza glasa vikala - iz donjeg vecea, tad sam razabrao.

zaključak priče: ona bi svoja 2 prdeža platila 3 kune da nije bilo toi vecea

Koja je razlika između javnog biljeznika i javnog vecea?

Iz javnog vecea izadjes s olaksanjem, a od biljeznika samo olaksan.

Na jednom je doduše mjestu poredano desetak montažnih vecea (na 6000 posjetitelja, ogromni redovi), malo dalje dečki postrojeni pišaju uz rub ceste, da jedan to napravi bio bi egzibicionist, u grupi je sve dopušteno.Hala super izgleda, dupkom puna, opet grupno probijanje, pojedinac nema šanse.

Prođemo konačno tunel, odmorište, četiri kemijska vecea, veliki redovi koje zbog solidarnosti prema damama, djeci i starijim muškarcima ne snimam, mi ostali mokrimo gdje stignemo.

Nije to bija piemes, nego ona malko začinjenija pašticada od jučer koči u okukama i trubi da iman još cirka tri sekunde do vecea