Imadosmo super poziciju, na glavnoj prometnici prema veceu, tako da smo svake 3 sekunde morali propustat nekog kome je bila sila.

dzudi je otisla sa krikom naglas, pregori spekom i bo direk.. bice tu svega... ajde vas dvije jednu borbu u blatu.. tj prjlavi ples s vukovima.. jel nekulturno cackati nos kad te niko ne gleda... recimo u veceu vece = wc za one koji ne znaju talijanski.. odoh zakljucati vrata da me neko ovako slatkog ne ukrade dodano: ovdje bas promento... sve nas interesira neinteligencija feministica... mislim feministice se ogorceno bore da pokazu kako imaju jednu mozdanu vijugu vise od kokoski (koja sluze da ne seru po dvoristu)

Skoro polovica čovječanstva nema pristup veceu.

Skandalozno je da na njemačkim autoputevima moraš ubaciti 70 centi za pristup veceu, doduše oni imaju već vodiče po gradovima s urednim mjestima gdje možeš besplatno obaviti nuždu.

U najljepšem zagrebačkom javnom veceu, takozvanom Bandićevom zahodu, ima i Knjiga žalbi.

U tom veceu ne pišaju samo Hrvatice, u njega ulaze i strankinje.

meni je dobro, malo sam spaljena. iliji je isto dobro, on je spaljen i poglavi i po ledjima. zamislite, odma prvi dan samo pokazala da sam daleko najkompetentnija za mjesto ministrice debiluka. u maniri eminentnog strucnjaka petrologije iskusno sam prezivjela jos jedan podmukli napad stijena. praveci salto mortale i tripl axe, iznebuha podame se bacila gomila nasumično raspoređena kamenja. ilija se skoro rasplako, svi su ga vidjeli. izgrlio me te izljubjio od srece sa suzama u očima kad je vidio da jos mrdam gornjim ekstremitetima. on je sad sretan jer ne mora smislajti nepotrebanja objasnjenja za cika branka... ali tetošenje i timarenje nije dugo potrajalo. odma je počelo ruganje i zajebavanje na uštrb moje zle kobi. naime, reko mi je da mi usta ni izblizu nisu jako strašno razvaljena, samo da izgledam kao da imam neki gadan herpes. kod gazdine kuće, koji je zapravo najmoprimac u istoj, smo primjenili stari drevni lijek protiv infekcije i deratizacije. u par navrata sam ispirala ljutu ranu srectvima iz R-OH skupine, kako izvana, tako i iznutra. bez obzira sto sam mu pribavila fantasticnu reklamu razbivsi kamen temljac za uskrsnji otok sto je privuklo gomilu radoznalih znatizeljnika, iznajmljivač đet-skija mi nije dao besplatan krug po akvatoriju. pa čak ni do bračkog kanala i nazad. na plaži štete nema. ilija je politički maksimalno nekorektan, stalno me šikanira nazivajući me pogrdnim izrazom: lujka. uz to naravno idu i svi njemu znani derivati: superlujka, maksi -, mega -, turbo -, ultra -, giga -, peta lujka apokalipse... ja i munjeni iljo u mjenjačnici, ali on nista ne poduzima u svezi glede svog " telenta ". i to naravno nije sve. s obzirom da me cijelu večer šikanirao svojim kavalirskim ponašanjem, ispoljevala sam ga koktelom što je naišlo na glasno odobravanje prisutnih. vidno upičkana i iznervirana htjela sam se sakrit pod neki kamen i zaspat te pronaći prikladno i pogodno mjesto za redovno noćno unesvještenje. kako me nesreća prati od kunjevaca (gdje su počeli svirati narodnjaci [ ilija nije kriv, iskreno je pogodjen i izrazio je svoje ganutljivo suosjecanje ]), oje mjesto pod kamenom je bilo zauzeto od strane dvoje raspomamljenih šveda koji su umalo nasmrt stradali pod naletom moje vreće za spavanje i mojih čara. dobro da nisam nosila svoju kolekciju stijena koju sam izradila dok sam studirala petrolgiju u damasku još više usekirana našla sam jedan prekrasni dolomit od 3 kile te vidno napižđena na iliju, koji je bijo savršena pokretna meta (pijani sisavac, muzjak) zafitiljila ga brzinom od 150 gordijskih cvorova za ilijom uz uzvik: " dabogda te ovo šutalo " nemoram ni reći koliko mu se duboko usjekao u pamćenje. vodijo me je kojekuda, uglavnom pogrešnim cestama ili se nesjećam kuda. moram reći da sam ostala ugodno iznenađena urednošću wc-a u širokem brijegu. tamo smo stali u jednu kafanu krajputašicu popit vuka. u veceu imaju lončanicu sa ljubićicama i bresplatne uloške olvejz te dezodorans. u posušju u robnoj kući sve po bagatelnim cijenama maramice mirišljave 2 kune jebo koridor danas so išli na oltar domovine, vidjeli spomenik franji tuđmaninu. sutra ćemo se slikati s gomilom podljevane bronce koja u predjelu glave podsjeca na iste onakve podljeve kake je franjo dozivijo tik prije smrti. moram se sabrati nebili izgledala sto hrvackije. s nama su dva ilijina umno skučena prijatelja te ja zdušno pokušavam odvratiti cijenjenog ministra od njih. ima puno nudista, ilija samo gleda. još ne dira. kaže da su ove godine žene previše zapustile svoju vegetaciju. sve u svemu, za sad smo zadovolj (e) ni. žireva ima ko u priči, a priči, kao i ovoj, nikad kraja

I na kraju, kad se kroz priličan broj alkoholnih para provuklo i pitanje kad ćemo se naći opet, meni se činilo kao da će me sutra opet šarafati u želucu jer imamo kontrolni iz matke ili ću morati čitati sastavak pred cijelim razredom ili ćemo se šminkati u veceu ne bi li prije čage prikrili prve pubertetske prištiće

U veceu Filozofskog pošmrkao sam dve lajne spida sa ravne plohe poklopca od zahodske daske.

Nisam je uzeo sa sobom, dok sam bio na veceu društvo je potjeralo.

Par nevješto prerezanih žila u zahodu 18. gimnazije u tom su slučau najmanja cijena koju je mogla platiti. (Knjiški moljac 11.03.2006. 10:20) da se razumijemo, izađi iz anonimnosti i hrabro se potpiši pa onda ljude proglašavaj kretenima i debilima. do tada, nisi drugo doli netalentirani frustrirani posranko koji cmizdri jer ga mićanović nije objavio pa mu se ovako anonimno osvećuje. što je najgore, mićanović vjerovatno niti nije ptičar... (Knjiški moljac 11.03.2006. 10:26) meni si mio jer si iskren, naspram ovih četveroreda prijetvornika, kojima čini se pripada i vrli ptičar. jebo ga ja. pusti frustracije i pisi dalje. ne salji priče u quorum, ne bacaj bisere pred svinje. (manistra 11.03.2006. 12:53) Slažem se s Moljcem, i mislim da bi ovaj blog bio daleko efektniji da tvorac nije anoniman, i očekujem da će se Terorist razotkriti čim položi sve važnije ispite... iako ne kužim zašto bi ikoga bilo strah profesora s Filozofskog, koji mahom prezrivo gledaju na instituciju bloga i čisto sumnjam da bi im akademska čast dopustila da ikad ovdje ćirnu... a ako i ćirnu, uvijek možeš prerezati žile u veceu, zar ne?:) (B. 11.03.2006. 13:27) Iskrenost je najefektnija kad ima ime i prezime, ali treba i duplo više muda... (B. 11.03.2006. 13:28) mali, ovim postom si mi otkrio svoje drugo lice, kao što je to učinio i ptičar kad je nedavno priznao da je šupčina. ispričao si svoju priču iskreno, detaljno, nisi se štedio. dugo ti je trebalo, ali si uspio i zato te cijenim. vidiš, to je nešto što te izdvaja od ekipe koju kritiziraš. zato sam siguran da je ta tvoja priča koju si poslao quorumu doista dobra, bez da sam je pročitao. stoga ti savjetujem da se ponovo okušaš u pisanju. znam da, bez obzira na ispite, imaš vremena za to. pa student si, je l tako? možda bi bilo dobro da otvoriš još jedan blog pa da na njemu kreneš iz početka s pisanjem. ima tu dovoljno dobronamjernih ljudi koji će te podržati, a i bio bi to za tebe zanimljiv eksperiment. drago mi je što si se počeo obračunavati sa dark side u sebi i to te čini predodređenim u neku ruku. a i talentiran si, bez sumnje. samo ne zaboravi: pošten, iskren, odan... (guzica 11.03.2006. 13:50) Dobrodošla u svijet velike književnosti.

U sindikalnom domu opet ugodno iznenađenje, nema grijanja, prošli put nije samo bilo svjetla u veceu.

Stojka je bila zaključana u veceu.

srijeda je bila pogodak za one sretnike koji su odlučili doći na projekcije, a nije ih bilo malo. puno svakakvih doksića, kaže ekipica u veceu da im je srpski dox ' očevina ' bio najbolji. vidit ćemo po glasovima publike je li stvarno bio najbolji. već smo na polovici ovogodišnjeg RAFa, a još nas čeka svašta. u utorak su se svi zezali po itd-u, pili sponzorske rakije i slušali sertićeve etno ritmove. bilo je srčano, pive je bilo na sve strane, ali doslovno. možda zabave i nisu toliko raskalašene ko na nekadašnjim RAFovima, makar bi mi rekli da vam se to samo čini na prvi pogled, ali i dalje nam je drago što mladi više vole dobre i kvalitetne filmske minute od dobre i manje kvalitetne žestoke kapljice. ove godine, mirno i polagano guštamo uz dobre filmove, sretni jer smo taman pojeli margaritu i popili koka kolu. ma di ćeš bolje

Ah neee.../morate se uživit u ovu dramatičnu situaciju.. ona se sad dere: neeeee.. a kamera se diže i gleda prema nebu s prešućenim pitanjem: zašto baš meni??/ali govno jedno ju pritišće i ona jadna nema izbora nego obaviti to u ekološkom veceu.. sad od te boli što ju razdire iznutra puže nazad do benziske.. ulazi.. ustaje.. otkopčava se.. naprči se..... i prdne dvaput..

Tako ja to nekako vidim (dok ovdje visim: o)) Došlo je proljeće: visi baba u veceu: o)))

I može se nasrat u veceu životinjski, da od smrada pločice sa zidova otpadaju.

Pa te takve neemancipirane sirote samozatajno seru u veceu opterećene da im se ne omakne kakav zvuk.

Današnji je program na teveu totalno siromašan i nezanimljiv.i sad ti plaćaj pretplatu, a za što? Za gomilu reklama cilit banga i brefa i one ženske koja se otkad postoji taj bref nije makla iz onog vražjeg vecea.Pun mozak mi je tih reklama, toliko da navečer sanjam sebe u veceu sa cilit bangom u ruci.bez šale:) Pokušavam staviti neki smajl al uvik mi se neki prozor otvori da nemože.ma kog briga, cerit ću se sa umjetnim smajlovićima.: oD ahaha ha

Odbijamo i završavamo u isto tako praznoj belgijskoj pivnici, snimam barem zanimljiv lavabo u veceu.

opis situacije: prije sata jovanic nije stigao obavit uobicajen posao na veceu: D i tako ljut nacrtao razrednici kurac na stolicu s kredom, malo poveci (ono o cemu sanja) i kako je sefica danas imala crnu suknju sjela ona na to i otisnuo se jedan velik kurac na desnom boku.hahhaha.onda je opet sjela pa jedan kraj njega: D: D

Da imam četrdeset godina manje i da sam pisačica možda bih zbog opisa zajedničkog pišanja u veceu Arta direktno ušla u onu enciklopediju.

kakvi su vaši s koncentracijom kod obavljanja nekih svakodnevnih obaveza? ova moja krene obuvat čizmu, gurne nogu i treba, recimo zacifat, al vidi nešto na podu, sagne se da vidi što je i, gotovo, ona je već zaboravila da je obuvala čizme i da treba nastaviti. takva je za sve. isto voli pomagat u kuhanju, ali dvaput promiješa, gurne nos gdje ne treba i već piči dalje. samo sjedit na veceu i kakat voli pol sata.

Toga nema nigdje, pomislila sam dok se četverokrevetna bolesnička soba neprestano punila i praznila rodbinom, prijateljima, znancima, radoznalcima, prodavačima novina, raznosačima novina, tetama koje najavljuju doručak, momcima koji nude riblji ručak ili pak kuhane bijele golubove za brz oporavak, čistačicama koje metu pod, čistačicama koje krpicom skupljaju prašinu i prenose ju u slijedeću sobu, čistačicama koje prazne kantu u veceu, hihotavim sestrama kojima sam bila posebno interesantna pa su mi češće nego drugima mjerile temperaturu i provjeravale puls usput me sramežljivo pitajući koliko sam puta kakala u posljednja dvadesetčetiri sata.

Nisam ga probala, jer bih stalno bila na veceu, a morale smo pohoditi još mnogo mjesta.

Reda radi, da ne bude skroz glupo šta uopće ima mobitel, memorirala san mu kućni i svoj broj, šta se pokaza ka totalni zaeb jer me svako malo greškon nazove i to u najnezgodnijin trenucima, ka da me namjerno čeka na itac; dok san s nekin materjalon, dok spavan ili boravin u veceu.

i sad, ja da ju utjesim, krivnju za govna po stjenci skoljke svalim na oca. on je ionako pater familijas, njemu nemeres nista, on ima sve cheatove u zivotu. mislim, sto posto je on kriv, jer ja nikada ne kenjam u donjem veceu, odveć je malen pa se osjećam isuviše klaustrofobično dok cijepam atome. ostali nemaju dovoljnu eksplozivnu snagu sfinktera i ne razvijaju dovoljno jak inflatorni pritisak u debelu crijevu da i mogli ono sto moze moj tata. nitko nema tatu kao ja mislim cak i da nije bio kriv, ja bih krivicu na njega svalio.

Jedini koji sam nosio na inzistiranje bivše drage, skliznuo mi je s prsta i završio u poljskom veceu.

Diplomatski smo dogovorile zajednićki izlazak, a ja san dala besu i svečano obećala da mu neću mignit, neću uputit produženi jebežljivi pogled ni tutnit broj mobitela dok ona bude u veceu.

Ili kako ti kažeš sam: konzument u javnom veceu.