eh eh malo ću se osvrnit na ovaj zadnji vikend slobode pred ovo strjeljanje ispitivanjima i kontrolnima po povratku u skolsku klupu... išlii smo na bivak (za one neinformirane-izlet) na kozjak... našem dragom ciki je prnilo da bi se do gore mogli dogegat pješke, pa smo ono fullyloaded u subotu oko četri popdne krenili put solina... malo su nas ka blido gledali dok smo onako natrpani svim i svacim (loncima, vrećama.karimatima, šatorima, rancima) šetali ulicama al ' mi smo samo ponosno nastavljali tješeći se da nas gledaju onako s divljenjem... =) do solina nan je tribalo skoro uru vrimena prelose... dođsmo u solin kad ono okrene neka oćuneću kiša..... ma baš krasno... ali voli nas " onaj šta to od gore vidi sve ", pa je ubrzo ponovo zasjalo sunce.. =) krenili mi tako dalje... ciki palo na pamet da bi ovaj bivak moga bit svojevrsna priprema za natjecanje pa smo morali švrljat onaj prokleti dnevnik puta... al ' dobro... nakon par konzultacija, i nekog kozjeg puta koji nas je vodia kroz neke vinograde, maslinike i vrtove koji vonjaju al ' ono baš kvalitetno... (pa ja neznam šta ti ljudi sade) došli smo u mjeso sv. Kajo... tamo smo se već umorni zaustavili isprid nekog socijala dućana a ciko je obnovia malo zalihe hrane... neka mularija zeljna nekih događanja i nečeg novog-znate kako je po tim mjestašcima-počeli su recitirat himnu sih-a.. kazem recitirat jer se ono sta su oni izvodili nikako nemoze nazvat pjevanjem... =)... koja kapulica, par paketića pelata, manistra... i mozemo krenit dalje... uzbrdo na nasu veeliku zalost... još par konzultacija koje su nas uputile gore prema onim šumama... čeka nas je onako pošten uspon.. pa nas je vođa puta oslobodia dnevnika.. joj.. baš je fancy... i tako smo već crknuti nastavili uspon... samo ću reć da smo se taaako otelili dok smo došli jer smo ka malo okruzili pa smo presli pola kozjaka onako sa svim onim stvarima na sebi.. i jos uzbrdo... došli smo na putalj kraj planinarskog doma u deset... neću ni govorit kako smo se umorili.. nakon pređenih 25 km na koje nismo bili psihički pripremljeni... =) kasno smo došli pa je ono zakazano gradelavanje otpalo... samo smo pojeli sve sendvice koje smo imali i još se malo krpali za kruv jedni kod drugih... nakon " obilate " diner koju smo smazali za tren sto je i razumljivo nakon onog uspona... nakon svoje vegetarijanske vecerice tina je izmigoljila iz satora pa nan je odsvirala nest na gitari... u krpe (satore heh) smo se pokupili prilicno rano.. ponoć, jedan? lijepo divno krasno jutro na planini.. otvorili smo okice na nagovor cike i jer je pritia da će nan u sator ubacit kelu i njegovu druzicu (pasi).. a đubre jedno diga nas je po ure ranije... oprali smo one krmeljave oči... i zube aj, i onda se razbudili uz kavu ičaj i (ne zalin reklamirat kraš al ') domaćicu... kad smo se ono bar napola pošteno razbudili šime (načelnica) nas je natirala da ono u onom duhu pripreme za natjecanje koji san već spominjala idemo crtat skicu tamo dole sa onog vidika odakle se vidi pola dalmacije al ' dobro... kut je bija odreden na samo 37 stupnjeva pa i njie bilo toooliko strasno (sad pojedinci nemaju pojma o cemu pricam al ' nema veze).. i bas san ponosna kako san to napravila s obzirom da mi je prvi put i s obzirom na onaj kroki u lepoglavi.. heh... malo smo se ispržili na suncu dok smo to našvrljali al ' smo zato smazali one cikine specijalitete s gradela u roku keks.. je da su vedrana i tina malo počekale na svoje balancane i tikvice i gljive i svašta nešto vegetarijansko al ' oprošteno mu je... mali odmor pa onda spuštanje puno jednostavnijom stazom kojom smo se mogli i popet al ' zasto jednostavno kad moze kompplicirano.. cccc... ma sve je cool... i stigosmo smo na amotonazvat livadu di smo podigli zaklon.. opet neću puno komentirat jer je zemlja bila preblesava nismo uspili zabit ni jedan klin... pa se zaklon ozbiljno nakrivio al ' neka... bar znamo šemu kkako se radi... dakle... onda su se ciko i vedrana pokupili autom do splita (ka zbog kele)... linguze jedne... a mi obični smrtnici smo se zaputili do prve busne stanice, pa onda graskim vozilom do splita... i opet smo pljenili onim zbunjenim pogledima... i šarmirali konduktere pa nam nisu ni kartu pregledali... i napokon povratak u grad i civilizaciju i smog i buku i LJUDE i more i svasta nesto...... rastali smo se na solinskoj.. na zadnjoj stanici triestsedme... šmrc šmrc.. a ja se uputila svojoj kući i sobici slobodici di me na stolu čekala knjiga iz latinskog.. a ja ono zudjela da je otvorim i naucim svasta latinsko i sad prstim od znanja (jucer san cak dobila peticu i to ne jednu nego dvi) eto eto... skola je pocela i sad su svi u duhu ovih nacionalnih ispita od kojih me vec boli glava jer svi tako bruje o njima a do toga jos tjedan dana... malo ce mi zagorcat zivot al ' ne sekiram se ja... ovih dana zivim u nekom svom svijetu i bas mi je krasno pa mislim se zasto se i budit kad je sanjarenje puno bolje od ove surove stvarnosti.. =) ajde velika pusa svima... (slike cim ih nabavim)