ej ljudi... ma evo samo da vam se javim da znate da sam ziva:))... ma dobro sam.. ne zelim sad kvarit dobro raspolozelje.. izmedju mene i njega jos nista... cujemo se svaki dan, ali nista vise... kaze mi da me voli i to me maaaloooo smiri... ok puno me smiri, al onda me nazivcira cineci me ljubomornom, a na kraju kaze... ma zajebavam se... ujutro imam sokove jer me mama DOSLOVNO izvlaci iz kreveta... odem u skolu, budem do 14 h tamo: ((vratim se doma, sjednem za komp i vegetiram dok on ne nazove... onda sam prvo happy, a kasnije u bedu jer nismo zajedno... eto to je moj dan... tako dane provode ljudi slomljenog srca... ja stvarno vise nista prema nikom ne osjecam osim prema njemu... jednostavno je moje srce zatvoreno za sve drugo... al necu vise o tome... javit cu vam se jos... kiss

Kada sam gore onda barem imam taj vražji faks kao opravdanje da nešto korisno radim tokom dana, ovdje samo sjedim, vegetiram, trošim kisik i hranu...

ostatak tjedna sam provela utapajući se u rutini. vegetiram. i to ću s užitkom raditi do kraja školske godine. a onda ću malo početi živjeti onako kako mi najviše odgovara. jupi jej-jej-jej.

Ali opet, zar je išta vrijedno toga da tu vegetiram u sobi u krevetu, sa slušalicama u ušima, i pogledom zaljepljenim na komarca na stropu žednim moje krvi, A je ti neka krv, mislim ono, skoro pa da i nije živa, evo samo teče mojim arterijama pa se vraća venama i tako u nedogled (odma se sjetih 3. razreda srednje i svog onog štrebanja iz biologije).

Svaku jesen, zimu i proljeće samo vegetiram u iščekivanju ljeta i odlaska na kupanac.

Neznam di da pocnem, pa samo vegetiram.

Uvijek se treba nadati, biti i razočaran, važno je nešto biti, jer biti znači da živim a ne da vegetiram.

Kad sam u ovakvom raspoloženju kao sada, stavim si neki lagani, deprimirajući playlist u Winampu i onda jednostavno slušam i vegetiram.

zapravo, imam ga sve više jer mi za školu postaje nekako svejedno sada kada bih se za nju trebala najviše brinuti. čitam knjige koje nisu lektira, ne pišem zadaće, učim minimalno, a na satovima vegetiram. odlazim u krevet u jedanaest, a ne u tri i spavam osam sati, a ne četiri. izdržala sam tri dana bez kave.

I sada kao biljka vegetiram, tek toliko da živim

Imam osjećaj da ovih dana kada mogu jednostavno - vegetiram.

On živi, a ja mjesečarim, vegetiram, životarim.

Psihički sam jako iscrpljen i jedva čekam da se vratimo doma i da malo vegetiram par dana. ⠀ žSutra je pametnije⠀

E ali ako nema dotoka pozitivnih vibracija,.. ja kao da ne živim nego samo vegetiram čekam malo topline, čekam sunce da ugrije ili mjesec da zablista bilo što samo da je ugodno..

" Au pičku materinu ne opet " to se zove buđenje, ne zvoni mi aps nikakav alarm.. budim se svojevoljno, iako mi se spava za popizdit.. eventualno mi frendica ujutro posalje poruku ako imam Dakicevu crnu zbirku zadataka iz matematike... naravno odgovaram sa " ostavljam ti griznju savjesti jer si me " probudila " i jer mi nisi trebala ti ostavit poruku " tonom i privodim kraju dramu kratkim odgovorom " ne ".. poslje se oko sat i pol do cca 10 i pol 11 vucaram po kuci jer jos neznam sto cu sa sobom... ili idem jest nesto ili se tusiram ili isprobavam robu koju cu obuc u skolu... nerjetko je to samo jedna kombinacija crnoga tako da nema prevelike filozofije oko toga... poslje 11 pisem zadacu i tu i tamo nesto ucim.. usput gledam opru pa se rasplacem pa sam sjebana cijeli ostatak dana.. naposljetku rucam.. eventualno nes fino, pa se dobro nazderem onda mi bude malo slabo u busu. oko 13 h idem na stanicu cekat bus koji dolazi tek oko 13 i 15 al ja rađe cekam bus nego da on " ceka " mene.. ulazim u bus.. pun kurac ljudi unutra po obicaju, gledam ako je kakvo prazno mjesto gdje bi mogla zgnjezdit svoje velicanstveno dupe, al bez uspjeha, saljem mrke poglede svima koji sjede i odasiljem lose vibracije... kao i inace. dolazimo do doruge stanice gdje ulazi moja frendica i jos stampedo podivljalih ljudi koji također žele uć u vec na debelo jebeno natrpan bus u kojem ja ne sjedim vec stojim spestana između dvojice iliti starcica iliti nekih apsolutno balavih prvasica.. a ako mi se bas posreci prignjecuju me babe.. pa onda pizde.. " pomakni se nazad otejen sest tuka pa pazi s tun borsun " jebite se svi skupa kolektivno.. di da se pomaknem? da probijem straznji dio busa i da doslepam prikolicu samo za nas otrovne i neuracunljive u bozju mater srednjoskolce? os mi ti nosit torbu? ti je mogu stavit u krilo ako sjednes?.. ma mislim kaman.. neke stvari stvarno dignu tlak.. te pogotovo, zato ja ujutro idem s busom na 7.. poluprazan.. pravi mali raj gdje mozes sjedit ko covjek i spavat.. ili mahnito ucit nes... ili ako ti se posreci sa deckom sjedit na duplom sicu i uzivat.. mada je to sad prava rjetkost.. nazalost... dolazimo do zeljeznicke.. to tako zovemo jer to i je zeljeznicka.. tamo se isprazni bus.. al ono totalka tako da ostanemo samo nas par ubergenijalnih gimnazijalaca i par nonica.. tek onda nađem mjesto pa se vozim samo par jebenih minuta jer je nasa stanica za ispadanje odmah poslje te... izlazim van vjetar me pocne udarat i samarat ko da sam mu nes skrivila.. vratila bi mu istom mjerom jer me pocinje zivcirat.. pomalo se vucem do svevisnje nam skole dok frendica i sestricna trce... samo daj.. ljepo lezerno cekam prijelaz preko pjesackoga i laganim korakom prelazim prijeko.. secem korzom i uocavam ljude.. puno njih.. nikog nepoznam al fasciniraju me jer svatko leti za svojim brigama pa ono.. fascinantno.. dok secem do skole obicno idem kraticom koja prolazi kroz " tunelcek " u kojem je smjesten restoran sa plodovima mora.koji put bas fino mirise tamo, pogledam na mobitel blank fkors nema preidivnog duplog ruba na zaslonceku koji bi me upozorio da imam novu poruku.. jos uvijek se pomalo vucem uzbrdo dok sva krepana i zadihana ne dođem do vrha, zahvaljujem manjku kondicije i sebi samoj.. tesvim dragim ljudima koji mi svakodnevno tupe da pocnem trcat (fakof)... preveliko dvoriste ispred skole odise prevelikim dvoristem i ostavlja dojam prave gimnazije.. sto saksa u pretjerano velikim kolicinama.. otvaram vrata, velika su i mrzim ih i skripe ko vrata iz horror filmova... penjem se dobro znanim stepenistem ispozdravljam ljude koji su zasluzili da budu pozdravljeni i dođem do drugog kata (onaj di je oglasna ploca) pravim se ko da citam nes a zapravo cekam frendicu.. pocnemo se zajebavat.. u smjehu i zajebanciji odlazimo do 3 kata gdje nas ceka nasa svakodnevica-pakao... prvi sat je uvijek sugav.. nikako da svrsi, vegetiram kad zvoni se budim... unutarnje migracije su postale uobicajene (migracije unutar skole tj spustanje sa 3 na drugi kat kako bimo se skupa sa frendom mogli zajebavat ispred zbornice iliti oglasne ploce.. u izvanrednim situacijama dole silazimo samo po hranu na automat ili u situacijama kada sam ja na rubu odlazim po duplu crnu kafu..) drugi sat.. meni obicno zanimljiv.. al svejedno nah bas.. treci sat je kao poslan s neba.. brzo prođe jer sam svjesna cinjenice da ce marenda i da cu setuckat po svjezem zraku i zderat ko manijak... konacno marenda... setuckam i zederm ko manijak, gusim se od smjeha u ozbiljnim situacijama pizdim i time privlacim ogromnu pozornost na sebe.. ok to uvijek radim kad se raspistoljim... poslje dođemo u skolu sjednemo a dvije bogomdane crne kozne fensi stolice i razglabamo.. ja promatram frendicu i njenog decka, znam bolesna sam, al volim se prisjecat nekih stvari.. znam bolesna sam, odlazimo na 4 sat na kojem se meni pisa jer sam prvotno unijela prevelike kolicine tekucine u sebe... preskacem 4,6,7 sat jer se događa isto.. unutarnje migracije itd.. samo da napomenem.. 7 sat.. na njemu sam totalno off.. poslje tog sata locem duplu kavu.. pa radim debila od sebe i msilim da sam svima zanimljiva a zapravo vec svima idem nakurac.. na korzu se malo razbudim, dok secem do stanice iako mi bus krece tek za pola sata.. cekam bus s frendicom pa eventualno pjevamo ojesme od Jon Lajoie-a ko debili i plesemo ko da smo napusene... normalno uz to ide eksplicitan text pjesme.. (vaginas, penis-es, cocks, peckers, balls, sexual intercourses, etc) šoleman otvara vrata i ja prva ulazim nutra.. poslje sofera fkors.. pokazujem pokaz, sjedam na prazno mjesto.jer je bus plouprazan.. tonem u slusalice muziku i svoje misli koje se raduju jer je prosao jos jedan psihotican, sjeban, šugav, čudan, nepodnošljiv dan... u tih pola sata sto putujem doma obicno razmisljam o decku. ok doma sam.. konacno.. letim u sobu, palim komp, logiram se na msn.. naravno nema nikog pametnog pa se razocarano vracam u kuhinju kako bi svojoj dragoj familiji dala daily report.. navecer inace neradim nis sa se skolskog tipa tice... ili jedem ili se zivciram.. koji put i jedno i drugo.. inace samo visim na netu, msnu.. ili samo cekam ako cu dozivjet neko ukazanje.. kad se umorim ili kad mi je vec dosta zivota odlazim umrijet na neko vrijeme.. prije nego zaspem obicno razmisljam os vemu i svacemu.. onda zaspim do jutra oko 9.. gdje pocinje opet ista drama

Još sam trenutno zaustavljen i zarobljen na tamnoj strani, nema smjera pa ni inercije, neke druge sile me ne pokreću, betonirale me u bolu, vegetiram.

Vegetiram, a prešao sam i na vegetarijanski menu.

Uglavnom vegetiram što se tiče duhovnosti.

U hinduizmu moja meditacija nema ništa sa životom, dapače, ona me izvlači iz života i ja onda vegetiram.

Sve se nekako previše uljuljalo, umirilo.. trebam nešto.. nekog.. da me malo razdrma i dovede u red.. čak sam danas za sebe izjavila da vegetiram.. sve odgađam za kasnije.. postpone.. postpone.. dosta je više odlaganja..

Jedino što bez kave, kao niskotlakaš, poslije-podne doslovno vegetiram.

Ljudi s kojima sam si dobar studiraju malo dalje pa se ne vidimo svaki vikend, eventualno jednom u koja 2 mjeseca, a normalni ljudi koji tu izlaze su u društvu s njom i njenim dragim pa druženje s njima otpada jer si nismo bili baš bliski prije prekida, a sad više nemam ni ulaznicu u tu ekipu (being ona) pa vegetiram doma..

Buljim u prazno i vegetiram u futelji...

Postajem zarobljenik svoga doma i ventilatora uz koji vegetiram po cijele dane.

I taj dan bi najradije da me neko nakljuka morfijem pa da u nekakvom lucidnom snu vegetiram dok kriza ne prođe

Na zalost, puno vise je dana kada od tuge ne kuham, ne pricam, sve mrzim.... samo lezim i suze idu ili samo lezim i suza nema.Samo disem... vegetiram

Ne mogu se natjerati ni na što i praktički vegetiram još dok ne počne razdoblje ispitivanja...

Od kad sam se vratila spavam, jedem, ukratko vegetiram.

Što je najtragičnije gotovo uvijek ostvarim to što sam si zacrtala, ali onda pet dana vegetiram.

Hodim Putem okruženim Visokim Drvećem zasađenim Posvuda okolo, sa Strana Bez nekog osobitog Plana Sunce je u Zenitu Pa prži Govorim sebi: " Još samo malo izdrži " Jer Hlada k ' o da i nemam Uviđam Onaj što je davno Načinio tu Aleju Kao da je cijelo Vrijeme Znao kamo ja se spremam I da u Hladu samo drijemam Vegetiram A to nije moga Postojanja Svrha Već da napunim Posudu od Znanja Sve do Vrha Pa kad to učinim Ono neka se dalje svuda prelije Nastojim nuditi drugima Sadržaje zrelije Iskusnije, ukusnije, veselije...