Tek uzgredno Jevtić je par godina ranije 1983., u listu SPC Pravoslavlje počeo pisati feljton Od Kosova do Jadovna zagrijavajući atmosferu hrvatskom genocidnošću i ugroženim srpstvom Tako, dvadesetak dana nakon postavljanja balvana (13.9. 1990.) mitropolit zagrebačko-ljubljanski Jovan i episkopi, dalmatinski Nikolaj, srijemski Vasilije, slavonski Lukijan, i moravički i administrator eparhije bačke Irenej Bulović sa još pet pravoslavnih svećenika izdaju priopćenje za svjetsku javnost u kojem izvješćuju o zločinstvima koja se čine nad ugroženim srpskim narodom, a za njih su odgovorna lica i tijela Rimokatoličke crkve u Hrvatskoj, pri čemu u ustašoidnom harangiranju prednjači zagrebački Glas Koncila, dok Srbi na barikadama osiguravaju pravo na život na svojim vekovnim ognjištima u Hrvatskoj. (AKSA 21.9.1990 4 - 5) Mitropolit crnogorski Amfilohije Radović upoznao je svijet sa činjenicom da su u Crnoj Gori prije sto godina živjeli samo Srbi triju vera, a ne ljudi triju različitih nacionalnosti.