tako da mi se bolje pitanje cini " sto cemo raditi u mrsavim godinama " umjesto economistovog " gdje je moj velju for mani ". pritom je zaista tesko ne primjetiti autizam clanka pisanog na racunalu, stavljenom na internet, kojem moja malenkost pristupa preko httpa, koji se eto ne pita tko je platio razvoj tih inovacija.

Opet vam velju, može biti da cesar za sebe Bosnu zadobi, nu za nas je posigurno izgubi.

Tomac velju da je za divlju gradnju na Viru najviše kriva država.

I takav poraz ti nije bio dovoljan pa si odlučio još malo se igrati i naravno... opet izgubiti.Jadan moj binbinko a šta da ti kažem osim da si dobio on što si i zaslužio sve ove godine i za kraj molim te pozdravi mi: vjevericu, đoku majora, politiku, glas razuma a najviše mi pozdravi Čika Velju.

Vidim, Šunje moj, da ti pamet ne smeta a onda mirno nastavi velju, čovjek izumi češagiju, koja uz to može biti i grebene i gargaše, pa i još koje radilo.

skroman, velju, repicu ne diže, zlu krv ne nosa, već ovom varićak žita, onom krtol krumpira, ovom oku mesa, onom buraću vina, ovog nažderi u kući, onog napoj u krčmi sad mi svi iz dlana proso ćoplju.

Broji stari pare, a sve zapitkuje, oklen san, a ja mu velju, onako ko iz vedra neba: iz Grabove Zabiti.

Ne smeta mi ako su ljudi ponosni na svoju obitelj i žele to pokazati ljudima, ali korištenje obitelji da bi se prikazao kako običan čobvjek, netko sličan nama, čovjek s pravim " femili velju ".

Pa velju ovako: E, dobri ljudi i žene moje, jedna mi triput na dan tura kore kruha, kakvih nigdje ni na oko ni na zub, kore slasnije i sasušnije od pršuta trogodišnjaka, pa umiljato kakoće: Ćako, dušo, zubi nemaš; ovo će ti desni nazubiti. Druga opet gače: Ćako moj, milinje moje, buhe te izjedoše; ovo će ih malo rastjerati, pa jasenovačom kud stigne.

i ludu poju pjesan, krvavu i velju,

Na Velju noć, koja pada oko današnjeg Uskrsa (što ti dođe krajem zime ako živiš iza Karpata), rodi Sunce Perunu sina.

Sustiže, brate, i pogodi Ivana u zlo mjesto, među lopatice. Potrka moj, ja k Bogu, a ti kud znaš Nećemo tako velju ja, pa uprti i nosaj.

Velju, tada sam još pomalo hajdukovao, dok su tvoji već odavna unosniji put utirali.

Velju: Ima li još troje čeljadi za bele?

Lijepo je bilo vidjeti u živo i galeta, whatevera, zooeya, čika velju, štefana, kao i ostale i žao mi je što nisam imao više vremena porazgovarati s više njih, ali bilo nas je toliko da je to jednostavno bio nemogući zadatak.

Ne velju: tamnozelene i meke mahovine, nego uopće nikake, osim nekakva žutkastog lišaja s očicama olovne boje, što te sjećao na svrab, na gubu, na bolesti koje organizme izjedaju ili drvene, zarašćuju dahom groba koji se neće otvoriti ni na glas trublje Sudnjega dana.

Ali vam velju, djeco i junaci, svetoga mi Jure, ne trubi crni Niko u vražji rog.

Velju vam da nam je zlo, i da nas je pritisla svaka bijeda.

Velju vam da smo kao česvina na golu kamenu, i more nas bije, i sjever nas brije, i vjetar nas vije, pa otkida granu za granom.

Velju, reče on: Trt lja moj, dr nčiću moj, uv k čin št moraš, j rbo sv k čin št mora: i pratar, i čov k, i ž vina I tako Trtelja čini što mora; čuva Mijovila. Mijovijo nemoćno opusti ruke: Kao da ti nisam ništa ni rekao Nato Trtelja reče: Ne može to tako.

Ali velju ti, ne titraj se, junače, ode li pismo po zlu, ode i tvoja glava.« I tako ja put pod noge.

To vam velju, a vi pokažite da u vas duše ima.

To je krivica, velju - zavrti starac jarosno glavom - ja ne poznajem komesara, ja priznajem samo vaše sudište.

Već sledećeg leta gospodnjeg, godine 535, Justinijan, koji je sebi već prišio nadimke Vandalski i Afrikanski, šalje Velju u Italiju.

Ma đe bi Crnogorci.... nego se, velju, kukavni Englezić uplašio da neće viđet Brazila, pa sad traže pobjedu izvan bojnog polja, mimo mača i topuza.

Ako opstaneš ovdje, daklem, među ovim ljudima, kao Krist razapetim, kao sveti Sebastijan strelicama izbodenim, kao sveti Lovre na gradelama pečenim s jedne strane, jer nema samaritanske ruke da ih na drugu obrne, ako, velju, daklem, opstaneš među ovom čeljadi, kojoj od svih zemaljskih naslada i za ovozemnog života samo nebeske preostadoše, ubrzo ćeš i sam spoznati da mjesečina nije tako nedužna i da se kamenje samo od sebe ne nadimlje, ubrzo ćeš se i ti saživjeti s onim boljim, ljepšim i čistijim otajstvenim svijetlom, jer od ovoga, daklem, ništa nećeš imati.

A teglit ćete svaki na svoj način Tada dozva prvoga i reče mu: Ti ćeš žuljevima dlanova svojih namicati kruh svagdašnji. Drugome kaza: Ti ćeš se hraniti natučcima tabana svojih. Trećemu položi ruku na glavu: A ti tjemenom glave svoje lude Četvrtome opet reče: A tebi ću dati jezik okretan i nezaustavljiv, kojim ćeš kruh zarađivati i mljeti, i ništa ti drugo neće biti potrebno da nabiješ đomparu Onda se obrati svima, blagoslovi ih i reče: Eto tako, a sad kud koji, mili moji Tada istupi onaj peti, stade pred Boga i reče: Lijepo, bogami, svima dade ponešto, a meni rog, kao da sam nekakvo kopile Vidjevši petoga, Bog se i sam milostiva ga budi hvala i slava Bog se, velju, i sam zbuni i začudi, te promrmlja više za se: Što ću ovome dati kad sam već sve drugima razdao I Bog stade razmišljati, i razmišljaše dugo, nu ništa pametna ne mogaše smisliti.

Stoga, velju, Mlečići i Turci ubrzo zajedničku latinicu i arapčicu naučiše, glagoljicu zaboraviše i u tren oka spoznaše da ih zemaljski probitci više priključuju nego nebeski razlučuju.

Napredni ne zna se šta Čačić se je sjetio da su i škole i ceste po selima odlične, valjda nakon što je vidio nparednog srpskog magistra Velju Ilića koji asfaltira gdje stigne.

Malo prije ja sam govorio i na vašu zemlju potvorio, da u njojzi skula ne imade, al mi sada baš na pamet pade: ima, reko (h), u svakomu selu po tri skule; poslušaj me, velju, dok ti kažem, otkud su postale i kako su od Turak ostale.