O muze, molim vas, za ljubav svijeh boga, Slišajte trudan glas od mene neboga, I suze i uzdah moj toliki na svijeti, Trpeći nepokoj ki nije moć izrijeti, Gdje, vajmeh, trudeći ne može svijes moja Ni javi ni speći prijati pokoja, Razmi sam u tuzi družeći tolik trud Ter ni ja ni druzi učinit ne vijem sud Otkud bi uzrok taj, tko li me prisudi Trpeći tolik vaj da život moj trudi, Lugovi najliše stramputno hodeći Gdje moj duh uzdiše velmi se boleći.