Ili da se vratimo na Krležinog gospodina generalnog Domaćinskog: On zna kako su te stvari riješene rezolutno u Frankfurtu, u Nürnbergu, u Salamanki, on je čitao Rosenberga, on zna što je kolonijalna bagaža, a naše selo nije za drugo nego da bude vezano uz rudo, a ne da se igra kočijaša, on znade što se misli na ' Kaj Orzeju ' i zato, molit ćemo lijepo, godine osamnaeste, kad je on u ovom istom vinogradu, s ove iste verande, vlastoručno ustrijelio ona četiri bandita, ona četiri muža, rebela, zelenokaderaša, one revolucionarne svinje, on je već onda znao kojim će se smjerom razviti Evropa, jer je to u stvari logično, jer je to jasno, jer tako traže interesi evropskog javnog mišljenja, interesi evropskog morala i poštenja, interesi, molit ćemo lijepo, u posljednjoj kozekvenciji, jednog zdravog i za život sposobnog naroda. ' '