U ovom broju osim recenzija najnovije hrvatske književnosti (Irena Vrkljan, Juliene Eden Bušić i dr.) i rubrike Neizdana hrvatska književnost, za koju prilično ambiciozno namjeravamo naručivati tekstove, prikazali smo i objavili 33 izvrsne pjesme hrvatskog autora Svena Adama Ewina, koji na razini tematike i motivike te versifikacije postiže vrhunski intertekstualni učinak s golemim dijelom hrvatske pjesničke tradicije, uključujući i tradicijsku usmenu pjesmu, a javlja se pod pseudonimom i pjesme ne objavljuje, nego ih elektroničkom poštom šalje na adrese željenih čitatelja.

Pjesnik se tu, začudno, priklanja, čak u odnosu na poetičku kontekstualnost moderne, gotovo retrogradnoj poetici glede jezika, stila i versifikacije.

Upola kraćem predgovoru akademika Mirka Tomasovića, naslovljenu Stalni (ustaljeni) oblici trubadurskog pjesništva, svrha je dati kratak pregled trubadurske versifikacije stoga što je ona sastavni dio, kao što to autor ističe, totalnog identiteta poezije na okcitanskom izrazu.

Područja vašega znanstvena interesa su: književni barok i njegove pojave u hrvatskoj književnosti; teorija stiha i povijest hrvatske versifikacije; antimodernističke tendencije u književnosti, filozofiji i ideologiji... a tu je i proučavanje fantastike.

No, najavila je da neće pristati na kompromise koji se zahtijevaju od pjesnika-laureata, poput konzervativne versifikacije, odustajanja od poetskih eksperimenata i obaveznog sklepanja pjesmica u čast rođendana nekog od imbecila iz kraljevske obitelji, a na što su često osuđeni pjesnici koji zauzimaju taj položaj (o problematičnim pitanjima cjelokupnog koncepta poet laureatea već smo pisali prije otprilike šest mjeseci, kao i o kiticama koje je Motion morao pisati povodom epohalnih događaja poput osamdesetog rođendana kraljice, smrti kraljice-majke, a da notorni rap za 21. rođendan malog princa Williama i ne spominjemo).

Za razliku od velikih sintetičkih tema znanosti o književnosti, gdje su rezultati često unaprijed predvidivi, kod stiholoških analiza, osobito ako je njihov predmet autorski pjesnički opus ili kakva vremenski omeđena pojava u okviru nacionalne versifikacije, znaju izići na vidjelo stvari koje nisu očite.

Manji radovi obuhvaćeni su zajedničkim naslovom »Manji spisi«, a u njima se ističu članak »Inozemna politika stihom«, u kojem je riječ o svjetonazorskim implikacijama ilirske i poslijepreporodne versifikacije, rad o Matoševoj strofici i prilog o Krležinu stihu, kojim se knjiga zaključuje.

Kad sam ih složio, imao sam osjećaj da sam rekonstruirao nešto poput »periodičkoga sistema« Matoševe versifikacije.

Značajan je dio tog autorskog rada vezan uz poznavanje jezika i versifikacije i stoga je potrebno ponoviti neke općeobrazovne sadržaje te usvojiti potrebna znanja i vještine.

Namjera je pjesnikova prevariti, zavesti, orobiti jezik njegovim oružjem ulaskom u igru zamamnih asonanci i aliteracija, u ritmičnost i brojevnu slogovnost metra, čuda versifikacije, ponirući glazbom stihova u tragove jezičnog iskona začinjavaca (Jubav je utekla/Voda je odnila/Osta samo osin/Od nigdanjeg tila).

Osim temeljnih spolnoorijentacijskih pretpostavki koje trubaduru ne idu u korist, a u meni umiruju zelenooko čudovište, Kosjenka nije tip za udvornu ili bilo kakvu drugu vrstu ovlaživne versifikacije.

Formalno, mogli bismo izdvojiti i raznolike kolorature toga izraza, očitovanog u izboru versifikacije, u leksiku i sintaksi hrvatskoga književnog standarda te u idiomatici pjesnikova govora djetinjstva, milozvučna kraškoga kaja, ali i u konfigurativnim naznakama jedne literarizirane, opće istarske čakavice.

Usto počinje pisati dnevničke zapise, putopise, studije i eseje o domaćim i stranim autorima, o problemima versifikacije (O hrvatskom jedanaestercu 1838. - 1900., 1935.), bavi se prevodilaštvom, prepravlja stara djela, s velikim ambicijama piše roman o višemilenijskoj povijesti rodnog mu otoka (Pastir Loda, 1938., 1939.), ali njegove kreativne mogućnosti kao da su dokraja bile iscrpljene.

Jezični slojevi u ovoj poeziji s lakoćom se odčitavaju (ne samo zbog glatko sročene versifikacije) već i zbog ekvilibrizma koji objedinjuje foničko, mudroslovno i ono što je semantizirano bez zamorne fragmentarizacije.

Znanje osnovnoga književnoteorijskog aparata (osnove versifikacije, teorije stilskih figura, osnovni naratološki pojmovi), usvojeno na kolegiju Praksa čitanja, primjenjivalo bi se na odabranim lirskim pjesmama, poemama i epovima.

Doktorat je postigao 1977. godine, a područja njegova znanstvenog interesa su: književni barok i njegove pojave u hrvatskoj književnosti; teorija stiha i povijest hrvatske versifikacije; antimodernističke tendencije u književnosti, filozofiji i ideologiji itd.

Vrsnoćom stila i majstorstvom versifikacije, Zlatan je Jakšić od svih književnih prosuditelja odreda bivao valoriziran kao izniman pjesnik.

Još studentica, imala sam sreću vježbati lekturu na špaltama Hrvatske versifikacije Ivana Slamniga.

Pritom se, usporedivši svoj postupak s relevantnim inozemnim prevoditeljima Amaruke i s istaknutim iskustvima niza suvremenih hrvatskih modela prenošenja klasične versifikacije, odlučio svoj prepjev obogatiti i vrijednostima rime i asonance.

S druge strane, Šimić, čak i u poeziji nakon Preobraženja, zbirke o kojoj Krleža usput budi rečeno nije imao posebno visoko mišljenje (baš kao, uostalom, ni Šimić o Panu), u kojoj se ograđuje od svih preostataka ekspresionizma pa i ranijeg impresionizma i matoševštine, i gdje se približava dijalektičkom materijalizmu i angažiranoj poeziji, uvijek ostaje prije svega Pjesnik s velikim P, poet ' s poet, koji osjeća ritam i muziku ponad pravila versifikacije.

Zoran Kravar, dugogodišnji profesor na Odsjeku za komparativnu književnost Sveučilišta u Zagrebu, predmetima svog profesionalnog interesa učinio je dosad književni barok i njegove pojave u hrvatskoj književnosti, teoriju stiha i povijest hrvatske versifikacije, operni libreto kao književnu vrstu, esteticizam i antimodernističke tendencije u književnosti, filozofiji i ideologiji krajem 19. i u prvoj polovici 20. stoljeća.

Posebno treba istaknuti kako su među kvalitetnijim pjesmama bile one pisane na dijalektu, zatim dobro su ocijenjene pjesme u kojima su pjesnici pokazali neko znanje iz versifikacije ili pak znanje iz poznavanja literature, te pjesme u kojima su autori pristupili s ironijskim odmakom.

Horvatića ne možemo objasniti kroz teorije ruskih formalista koji su u pjesmi tražili iščašeno, izobličeno jer je on tragao za nečim što je razumljivo i prihvatljivo, rekao je Buljac i nadodao kako su pogrešan korak napravili oni koji su pokušali znanje kvantitativne i silabičke versifikacije prenijeti na slobodan stih koji, smatra Buljac, ima svoje unutarnje silnice, kod njega nije bitan završetak stiha jer se misao prenosi u novi stih, on nema zadanih granica.

Nakon osnovne podjele na književne rodove/vrste/žanrove, kolegij predviđa utvrđivanje i proširivanje temeljnih znanja iz talijanske metrike, versifikacije i stilistike stečenih na prvoj godini studija te upoznavanje s osnovama naratologije (teorije pripovijedanja) i teatrologije, kako bi studenti bili osposobljeni za kritičko čitanje izabranih lirskih, proznih i dramskih tekstova iz talijanske književnosti.

Taj su tijek Nikolić i Begović doestetizirali uporabom složenije versifikacije, stalnih oblika (osobito potonji) i motiva europske prepoznatljivosti, tako da su im se pojedine pjesme krasnoslovile, pisale u spomenare kao što je to bila navada u gradskoj sredini.

Iako se u formalnoj tipologizaciji nadaju tri temeljna modelativna obrasca (1. pjesma uglavnom slobodnoga stiha s povremenim obilježjima vezane versifikacije unutarnje distihi č no strukturiranje strofe, izosilabi č nost, ponekad rima ili asonanca, 2. kra ć a, lirskija pjesma u prozi snažnije unutarnje kohezije, 3. odulja, esejizirana pjesma u prozi), karakteristike i temeljni ton Kirinova poetskog diskursa zapravo se u ve ć oj mjeri ne razlikuje u sva ta tri oblikovna tipa.

Svaka je natuknica strukturirana na metodološki jedinstven način: nakon žanrovske odrednice, a u skladu s kategorizacijom svih djela, slijedi prikaz tematskoga svijeta, prate se glavne fabularne crte, važniji likovi, a uz pjesme se donose semantičke i stilske analize, tipovi versifikacije i sl.

Misal je poznat i po tome što su u njemu, na 1486. godine dodanom listu, zapisani prvi hrvatski čakavski osmerački stihovi od kojih počinje povijest hrvatske silabičkotonske versifikacije: Nu pomisli vsaki sadal ča se najde od nas tadalgda se duša strahom smetela dila nam se skriti ne te.

U podlozi njegovih pjesama osjeća se odlično poznavanje hrvatske književnosti raznih razdoblja, književnoga jezika (sintakse, leksika i fonetike, osobito pravilâ u vezi s naglaskom), domaće versifikacije i stranoga stiha

Svrha je kolegija upoznati slušače s pristupima stihu uobičajenima u novijoj znanosti o književnosti (stih kao oblik, kao znak, kao književnopovijesna činjenica), s povijesnim sistemima versifikacije (kvantitativni stih, silabički stih, akcenatski stih) i osposobiti ih za metričku analizu kao dio cjelovite interpretacije pjesničke umjetnine