Dominantni, prizemljeni dio filma s putujućom braćom nudi kontrapunkt poetičnom uvodu, humor blagog pomaka oslonjen na dobro ocrtane, no dramaturški statične karaktere, pri čemu Anderson blista u segmentu putovanja vlakom, koji pretvara u svijet u malom kao što je recimo Ford učinio s poštanskom kočijom u svom klasičnom vesternu, međutim, kad braća napuste vlak, film gubi na osebujnosti i ritmu, postajući pomalo zamoran.